Forsiranje feminizma

feminazi

Zamislite krletku. Ako iz velike blizine gledate samo jednu šipku, ne možete vidjeti druge šipke. Ako je vaša koncepcija onoga što je pred vama određena takvim kratkovidnim fokusom, možete proučavati tu šipku, odozgo i odozdo, cijelom njenom duljinom, i ne vidjeti zašto ptica ne bi mogla jednostavno proletjeti pored te šipke kad god želi otići nekamo. Osim toga, čak i ako biste svakog dana kratkovidno proučavali po jednu šipku, i dalje ne biste mogli vidjeti zašto ptica ima ikakvih problema s time da proleti pored šipki kako bi otišla. (…) Tek kad se odmaknete korak i prestanete gledati šipke jednu po jednu, mikroskopski, te cijelu krletku pogledate makroskopski, vidite zašto ptica ne može nikamo otići; i onda vam je jasno istog trenutka. Ne zahtijeva nikakvu posebnu istančanost vaših mentalnih moći. Posve je očito da je ptica okružena mrežom sustavno povezanih prepreka, od kojih nijedna nije smetnja njenom letu, ali koje je, zbog toga što su međusobno povezane, zatočuju jednako čvrsto kao zidovi tamnice.

Sada je moguće shvatiti jedan od razloga zbog kojih je podčinjenost teško vidjeti i prepoznati: netko može proučavati elemente opresivne strukture s mnogo pažnje i nešto dobre volje, a da strukturu i dalje ne vidi kao cjelinu, te stoga ne vidi ili ne razumije da gleda krletku i da postoje ljudi koji su zatočeni u njoj, čiji su pokreti i mobilnost ograničeni, čiji su životi oblikovani i umanjeni“1.

Prema bell hooks, feminizam je pokret za okončavanje seksizma, seksističke eksploatacije i podčinjavanja2. Kao feministkinje vjerujemo da je feminizam potreban jer su seksizam, seksistička eksploatacija i podčinjavanje još uvijek materijalni i simbolički uvjeti svijeta u kojem živimo. Svjesne smo da su nekim ljudima riječi „seksizam“, „seksistički“, „eksploatacija“ i „podčinjavanje“ dosadne jer im ih se ne da slušati ili jer u njih ne vjeruju, kao što mnogi ne vjeruju u rasizam ili globalno zatopljenje. Suočeni s primjerima tih riječi, odbacit će ih kao pojedinačne ekscese. Suočeni s analizom sustavne, institucionalizirane nejednakosti, odbacit će je kao neutemeljenu teoriju. Otpor prema feminizmu posljedica je cjeloživotne patrijarhalne indoktrinacije i nije iznenađujuć.

Od otpora i indoktrinacije neodvojiva je loša reputacija feminizma, većim dijelom nezaslužena, dijelom zaslužena. Loš je feminizam onaj feminizam koji sam održava seksizam, seksističku eksploataciju ili podčinjavanje. To je feminizam koji utišava i briše glasove žena koje nisu bijele, cis, hetero, able-bodied, srednja klasa, dovoljno stare ili dovoljno mlade, i tako dalje. Iako su to problemi koji bacaju najlošije svjetlo na varijante suvremenog feminizma, imaju, zapravo, vrlo malo veze s lošom reputacijom feminizma u široj javnosti, jer ih šira javnost najčešće nije ni svjesna.

tumblr_ls6f9nHNst1qcphqx_zps73a6d4ec

Slika feministkinje koja cirkulira tim prostorom i dalje je slika glasne, ljutite, naporne žene koja neprestano prigovara jer je ogorčena i nevoljena. Zbog tog nepovoljnog imidža, mnoge feministkinje imaju potrebu pojasniti da se radi o neistinitom prikazu feminizma: brojne su feministkinje voljene i sretne, nisu agresivne niti bijesne, nisu ni po čemu vidljivo drugačije od vas. Da, neke su feministkinje uvijek ljute, no mnoge nisu i ne žele da ih se tako doživljava. Mnoge vjeruju da ta ljutnja šteti i njima i cijelom pokretu, cijelom sestrinstvu.

Jedna je od neljutih feministkinja Ida Prester, koja u intervjuu za Buku kaže: „Po meni je to upravo primjer zbog čega ljudi imaju negativan stav prema feminizmu, koji doživljavaju kao kruta pravila, bez mogućnosti zajebancije, ljute žene koje vrijeđaju i bijesne. Pogotovo kad vrijeđaju žene, bez ikakve ženske solidarnosti i ohrabrenja. Takav ‘feminizam’ sam sebi radi medvjedju uslugu“.

Prester je to rekla u svom drugom intervjuu u posljednjih nekoliko dana, reagirajući na napad koji je doživjela nakon intervjua za Modu Komodu, kad je Asja Bakić na vlastitom (privatnom) fejsu u status izdvojila neke njene odgovore uz komentar da se Prester upisala „u knjigu vodećih hrvatskih idiota“.

Prije intervjua za Buku, gdje objašnjava stavove o feminizmu, Prester je na svom (javnom) fejs profilu napisala kako su je „napale, i to jako ružno, neke feministice“, citirajući Asjin status i zaključujući: „sram vas bilo. ako sam ja izdala feminizam, onda ste vi ovakvom retorikom i sovinizmom stvarno ucinile da se zene osjecaju mocnije i hrabrije izabiru svoj zivotni put. svaka cast. zivio feminizam, ali ne vas!!!“. U intervjuu je dodala i da „To nije feminizam, to što su napisale je sramota za svaku feministicu, strašno me pogodilo. mnoge feministice su mi se javno obratile nakon ovakvih napada i ogradile od takvog ‘feminizma’“.

Asja je svakako pogriješila kad je Idu Prester nazvala idiotkinjom. Osim što nije ni lijepo ni konstruktivno, omogućilo je da se Idine problematične izjave previde, jer djeluju mnogo manje problematično od ženskog, i to feminističkog, vrijeđanja druge žene.

Evo najspornijih rečenica:

No isto tako, pametna žena mora znati osjetiti koliko može izvući od muža, a koliko je to neko forsiranje feminizma bezveze. Tako da sam ja više preuzela brigu oko djeteta, a on je taj koji više radi i stvara.

Odluka Ide Prester ili bilo koje druge žene da preuzme veći dio brige o djeci, dok muškom partneru preostaje da više radi, legitimna je odluka i izbor koji feministkinja apsolutno može donijeti. No predložiti da (svaka) pametna žena zna da postoji granica do koje se uređenje obiteljskog života može udaljiti od tradicionalnih patrijarhalnih rodnih uloga nije u skladu s ciljevima feminizma. Vrlo jednostavno, takvo uvjerenje podržava ideologiju rodova kao inherentno različitih i „rođenih“ za određene stvari, odnosno seksizam, a ujedno propušta uvidjeti da je upravo sfera kućanstva za žene bitno poprište seksističke eksploatacije i podčinjavanja. Izjava kako je podjela kućnog rada „forsiranje feminizma“, dok se radi upravo o minimumu za kojeg su se borile i još se bore generacije feministkinja, u najboljem je slučaju vrlo promašena, a u najgorem vrlo antifeministička, a i klasno neosjetljiva (jer si sve žene ne mogu priuštiti babysittericu).

unite

Asjin je uvredljivi (privatni!) status lajkalo 26 ljudi. Idin je status o tome kako je napadnuta lajkalo više od 1000 ljudi, a u komentarima punima podrške prevladavali su oni o besmislenosti feminizma i zlobi isfrustriranih „feministkinja“. Feministkinje koje su se tamo javile kao da su aludirale na to da je upravo ljutnja dijela feministkinja kriva što još uvijek nismo srušile patrijarhat.

Babaroga nerazumne, militantne feministkinje tako je postala glavna tema razgovora i ključan problem suvremenog hrvatskog feminizma. Štetnost antifeminističkih izjava mnogo poznatije javne ličnosti i ikone alternativne scene istovremeno je pometena pod tepih.

U drugom je intervjuu Prester rekla da se pogrešno izrazila i potrudila se objasniti vlastiti odnos prema feminizmu:

Smatram [se feministkinjom]. Feminizam je sloboda žene da bude što poželi, bez da je se obezvrijeđuje zbog njenih izbora, osobina i izgleda. To mi je jako bitno u svemu što radim. Puno ljudi, pa i žena ne smatraju se feministima/cama i imaju negativan stav o tome, mislim da je to zbog krive interpretacije. Feminizam za mene, nije rat žena i muškaraca. Već ravnomjerni uvjeti za postizanje sreće, kako god da je žena doživljava. (…)

Feminizam nije stroga matrica “ispravnih” postupaka i života koju moraš slijediti u svakoj točki i ne propitivati vrijednosti. (…) Ja ne želim biti dio te priče, moj život nije program koji slijedim prema nekom priručniku, ja predstavljam samo sebe i radim stvari koje mi se rade da bih bila sretna.

Zanimljivo je primijetiti da se u ovim Presteričinim artikulacijama feminizma, kao i kod njenih istomišljenica za koje je feminizam jednostavno pravo na izbor, može locirati oblik suvremenog feminizma koji je individualiziran i fokusiran na osobnu slobodu i sreću. Strukturalni problemi i institucionalizirana ekonomska i politička nejednakost ne pojavljuju se kao temeljni elementi u ovom tipu neoliberalnog feminizma koji revolucionarnu politiku svodi na individualnu potragu za srećom, a njeno pronalaženje ovisi upravo o postizanju sretne ravnoteže između posla i obitelji3.

Svjesne smo da neki doživljavaju Mufov feminizam baš kao „forsiranje feminizma“, kao nepotrebnu agresivnost te odbojan i preradikalan diskurs. Priznajem da to ne razumijem. Vjerujem u feminizam kao pokret za okončavanje seksizma, seksističke eksploatacije i podčinjavanja i vjerujem da je jedan od feminističkih zadataka uporan rad isticanja i analiziranja instanci seksizma. To mi djeluje kao običan, nužan minimum, no donijelo je Mufu etiketu militantnosti.

Spremna sam je prigrliti, kao i imidž ljute vještice i nevoljene nesretnice. Kako bi, uostalom, ti epiteti mogli štetiti feminizmu? Kad su ljutnja i strastvenost učinili ikakvu „mušku“ politiku odbojnom i antipatičnom? Jesu li muški revolucionari ikad optuženi da sve to rade jer ne mogu pronaći ženu? Ljutiti je feminizam tako nepopularan jer nije ženstven: zapravo je dijametralno suprotan savršenoj patrijarhalnoj ženskosti koja je tiha, sretna, poželjna i mlaka. Nije li to najjasniji dokaz da je feministička ljutnja potrebna? Bez nje, kapitalistički bi nas patrijarhat progutao za minutu.

Ne mogu, zapravo, zamisliti feminizam bez militantnosti jer feminizam vidim kao borbu. Ne neku romantičnu, epsku bitku u kojoj iz petnih žila vrištimo „SLOBODA“, već napornu, iscrpljujuću borbu da nastavimo iako se osjećamo kao da lupamo glavom u zid, da govorimo što duže možemo: zamislite krletku.

 

  1. Marilyn Frye, “Oppression” u The Politics of Reality
  2. bell hooks, Feminizam je za sve
  3. Catherine Rottenberg, “The Rise of Neoliberal Feminism”
Komentari
  1. Petra
      • Sanja
  2. Sanja
  3. Sanja
  4. Ena
  5. marta
      • Jagodan
  6. ljutika
  7. ljutika
  8. bizi
    • Petra
      • bizi
        • Petra
          • bizi
          • Petra
      • krivospolac
        • Petra
          • krivospolac
          • Petra
          • krivospolac
          • krivospolac
  9. Nomest
  10. krivospolac
  11. albina
  12. Jana
Feministički pristupi prevođenju
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Napokon superžena
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
“Dobra godina” i veliki pljusak
Chat of Thrones (S07 E07)
Chat of Thrones (S07 E06)
Feministički pristupi prevođenju
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Book clubovi jučer, danas i sutra
Ljepotica i zvijer
Nevoljena: o nemajčinstvu i ljubavi
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Neka počne zlatno doba
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva