Mad Men marginalije S7 E12

LOST HORIZON

“Dora” ili “Odlomak analize jednog slučaja histerije”: Freudov tekst objavljen 1905. o slučaju Dore, pacijentice kojoj je dijagnosticirao histeriju te je liječio oko 11 tjedana 1900. godine. Osamnaestogodišnja Dora (Ida Bauer) imala je razne simptome koje je Freud povezao s histerijom: poteškoće u disanju, gubitak glasa, nervozni kašalj i migrene. Dora je bila vezana uz oca koji je pak razvio osebujno prijateljstvo s bračnim parom, gospođom i gospodinom K. Gospodin K. pokušava poljubiti Doru što se njoj gadi, no njezin joj otac ne vjeruje i ne želi prekinuti prijateljstvo s bračnim parom. Dora je uvjerena da ju je otac izdao zbog ljubavne afere s gospođom K. Freud tumači Dorine simptome na različite načine: kao potisnutu žudnju za gospodinom K., zatim za vlastitim ocem, a na kraju za gospođom K. Slučaj se uglavnom smatra terapijskim neuspjehom, no pomogao je Freudu osvijestiti proces prijenosa pacijentičine žudnje na analitičara, iako ne i proces vlastitog protuprijenosa. Betty sjedi u kuhinji i čita “Doru” kada Don dolazi po Sally koja je već otputovala u školu. Slijedi topao trenutak između Betty i Dona te se čini da Don sada iskreno podržava njezinu odluku da nastavi studij. Gotovo smo spremni zaboraviti da je prije deset godina Betty i sama odlazila psihijatru jer je bila nesretna u braku s Donom. Freud je volio pse te ih je imao nekoliko: njemačkog ovčara Wolfa i dvije čau-čauice, Lün i Jofi.

Equal Employment Opportunity Commission: federalna agencija koja provodi zakone protiv diskriminacije pri zapošljavanju i na radnom mjestu. Istražuje žalbe zbog diskriminacije na temelju rase, nacionalnosti, vjere, spola, dobi, invaliditeta, kao i odmazde zbog prijavljivanja ili suprotstavljanja diskriminacijskim praksama. Komisija je 2011. proširila Civil Rights Act (Title VII) tako da uključuje diskriminaciju gejeva, lezbijki i biseksualnih osoba, a 2012. transrodnih osoba. EEOC je nastao iz tzv. Committee on Equal Employment Opportunity kojeg je 1961. osnovao tadašnji predsjednik John F. Kennedy. Sam EEOC utemeljen je 1965. Jim Hobart u sukobu s Joan pokazuje svoju beskrupuloznu stranu, no Joan se dobro drži te se poziva na EEOC te zaziva Betty Friedan, jednu od pokretačica drugog vala feminizma, kao i Women’s Strike for Equality koji je Friedan organizirala 26. 8. 1970. Joan, koja je donedavno i više nego rado eksploatirala seksizam kad joj je išao na ruku, sada se buni, međutim, njezino je pozivanje na feminizam u najvećoj mjeri šuplje. Bez obzira na to što je daleko dogurala od početka serije, Roger je u pravu kada je upozorava da se ne skriva iza politike – radi se isključivo o novcu. U fiskalnoj godini 2014. EEOC zaprimio je 88.778 tužbi za diskriminaciju na radnom mjestu, od toga 37.955 za odmazdu, 31.073 za rasnu diskriminaciju, 26.027 za spolnu, 25.369 za diskriminaciju zbog invaliditeta itd. Velik broj tužbi uključuje višestruku diskriminaciju.

Hi-Lili, Hi-Lo: popularna pjesma za koju je glazbu napisao Bronislau Kaper, a stihove Helen Deutsch, objavljena 1952. u verziji Dinah Washington. Pjesma se pojavljuje u filmu Lili redatelja Charlesa Waltersa iz 1953. za koji je scenarij također napisala Helen Deutsch prema priči Paula Gallica “The Man Who Hated People”. Film se bavi odnosom naivne sirote djevojke Lili (Leslie Caron) i ogorčenog lutkara Paula (Mel Ferrer) koji komuniciraju preko njegovih lutaka. Film je nagrađen Oscarom za najbolju glazbu. Roger svira pjesmu na orguljama preostalim od audicije za Play-Doh dok se Peggy vozi na rolama kroz puste hodnike SC&P-a. “A song of love is a sad song”, kaže stih, i doista, scena je lijepa i nadrealna, ali i melankolična jer tvrtke s Rogerovim prezimenom više nema, a i njegovo vrijeme polako istječe. Trenutak je optimističniji za Peggy koja bi jednog dana mogla imati svoje ime na vratima agencije i tako biti Rogerova prava nasljednica. Hrvatsku obradu pjesme snimili su Zvonimir Krkljuš i Radojka Delić 1955. pod naslovom Lili.

Lost Horizon: roman britanskog pisca Jamesa Hiltona objavljen 1933. Prema romanu je 1937. Frank Capra snimio istoimeni film. Glavni junak romana Hugh Conway, britanski diplomat i veteran Prvog svjetskog rata, nakon što je avion u kojem je putovao otet i srušen iznad Tibeta, pronalazi samostan Shangri-La u kojem vlada mir i ljubav, a njegovi stanovnici naizgled žive vječno. Naziv Shangri-La potječe upravo iz ovog romana, a danas znači “raj na zemlji”, mjesto vječne sreće, izolirano od ostatka svijeta. Don je u epizodi Time Zones (S7 E1) gledao Lost Horizon na golemom televizoru koji je kupio Megan. Tada se na ekranu vidio tekst iz filma: “Haven’t you ever dreamed of a place where there was peace and security, where living was not a struggle but a lasting delight?” Meko izdanje romana Lost Horizon iz 1939. prva je knjiga tiskana u sklopu Pocket Books, prve edicije džepnih knjiga proizvedenih za masovno tržište u SAD-u.

McCloud: američka televizijska serija o policajcu-kauboju iz New Mexica koji dolazi u New York na “posudbu”, izvorno emitirana na NBC-ju od 1970. do 1977. Serija se okvirno temelji na filmu Coogan’s Bluff redatelja Dona Siegela (1968) s Clintom Eastwoodom u ulozi policajca koji s Juga dolazi u veliki grad. Herman Miller, koji je napisao scenarij za Coogan’s Bluff, navodi se i kao kreator serije. Glavnu ulogu policajca Sama McClouda igrao je Dennis Weaver. McCloud je poznat po jahanju ulicama New Yorka, južnjačkom izrazu “There ya go!” i optimističnoj prirodi kojoj je suprotstavljen cinizam Njujorčana. Peggy gleda McClouda na televiziji kada joj Marsha dolazi reći da joj novi ured nije spreman i da su je u McCannu zamijenili za sekretaricu. Peggy ta vijest više iritira nego pogađa, no kada se raspituje zna li Don za to te misli da joj Joan može pomoći, očito je da joj još nije jasno da je McCann tako velika agencija da će svoje kolege samo povremeno sretati u liftu. Dennis Weaver poznat je po glavnoj ulozi u prvom filmu Stevena Spielberga, Dvoboj (1971).

Miller Lite: svjetlo pivo s 4,2% alkohola, prvo “dijetno” pivo s 96 kalorija po limenci (350 ml). Proizvodi ga kompanija MillerCoors iz Milwaukeeja u saveznoj državi Wisconsin. Formulu je 1967. razvio biokemičar Joseph L. Owades, zaposlenik pivovare Rheingold u New Yorku, te ju je dao Millerovim rivalima, čikaškoj tvrtki Meister Brau. Kada je tvrtka financijski propala, formula je prodana Milleru i pivo je plasirano na tržište pod nazivnom Lite Beer from Miller. Don na radnom ručku s još desetak kreativnih direktora sluša izlaganje Billa Phillipsa iz Conley Researcha, agencije za istraživanje tržišta, o ciljanom kupcu dijetnog piva. Osim što će se morati natjecati s kolegama za taj posao, Dona sigurno odbija Conleyjev pristup koji se temelji na definiranju ciljane skupine potrošača, za razliku od njegove oglašivačke strategije izazivanja emocija kod individualnog potrošača. Časopis Advertising Age proglasio je McCannovu reklamnu kampanju za Miller Lite (sa sloganom “Great Taste… Less Filling”) osmom najboljom kampanjom u povijesti.

On the Road: roman američkog pisca Jacka Kerouaca objavljen 1957. Smatra se da se temelji na putovanjima samog autora i njegovih prijatelja po Americi. Često se čita kao roman s ključem pa tako pripovjedač Sal Paradise predstavlja autora, Dean Moriarty je Neal Cassady, Carlo Marx zapravo je Allen Ginsberg, a Old Bull Lee William Burroughs. Roman se smatra najznačajnijim djelom “beat generacije” jer tematizira jazz, poeziju, seks i drogu, ali i otpor vladajućim strukturama, kao i potragu za dubljim smislom – koji se, dakako, nikada ne pronalazi. Donu se priviđa duh Berta Coopera dok se vozi prema Racineu u potrazi za konobaricom Dianom te mu povjerava da se osjeća kao likovi u On the Road – “I’m riding the rails”, misleći na skitnice koji su putovali SAD-om skrivajući se u teretnim vlakovima. Bert kaže da nije čitao tu knjigu, no svejedno citira iz nje: “Whither goest thou, America, in thy shiny car in the night?”. Don je uistinu “stranac”, egzistencijalist u skupom odijelu i Cadillacu. U epizodi Gilmoreica “There’s the Rub” (S2 E16) Rory, Paris i Jess razgovaraju o Kerouacu te Paris naziva bitničku književnost “a tragic waste of paper”, a Jacku Kerouacu želi poručiti samo jednu stvar: “Edit”.

The Oyster Bar: službeni naziv Grand Central Oyster Bar & Restaurant, riblji restoran otvoren 1913. na podzemnoj razini željezničke stanice Grand Central Station u New Yorku. Strop restorana pokriven je keramičkim pločicama, dok je ulaz u restoran poznat po luku koji stvara efekt “šaptajuće galerije”, gdje zvučni valove prenose šapat s jednog na drugi kraj prostora. Dvije copywriterice koje se dolaze predstaviti Joan pozivaju je u Oyster Bar na “žensko druženje”, ali je odmah umiruju izjavom da to nije Women’s Lib, već “bitch session”, “strictly consciousness lowering”. Ostatak epizode zorno će pokazati koliko je svijest o ženskim pravima niska u McCannu. Joan je vjerojatno jedina account woman u agenciji, a među kreativnim direktorima na sastanku za Miller Lite također nije bilo nijedne žene.

San ribareve žene: izvorno “Tako to ama” ili “Hobotnice i djevojka koja roni za školjkama”, erotski drvorez japanskog umjetnika Hokusaija (1760-1849). Slika je iz trosveščane knjige shunga erotike Kinoe no Komatsu (“Mladi borovi”) prvi put objavljene 1814. te prikazuje dvije hobotnice kako seksualno zadovoljavaju ženu. Dimenzije slike su 16.51 cm x 22.23 cm. Slika se redovito navodi kao rani primjer tentacles žanra japanske pornografije, međutim, ovdje je žena prikazana kako uživa dok su suvremeni primjeri žanra češće zaokupljeni silovanjem. Hokusai je također, kao i japanska umjetnost općenito, izvršio snažan utjecaj na europsku secesiju. Ta je slika visjela u Cooperovu uredu od početka 3. sezone serije kada je rekao da ga podsjeća na njihov posao: žena je potrošačica, a slikar je ad man koji ju je zamislio u ekstazi. Slika u Peggynim rukama ima sasvim drugo, osnažujuće značenje: žena više nije pasivna uživateljica, već aktivna figura kojoj muškarci više nisu nužni za uspjeh. Asjin tekst o hentaiju i monster girl fetišu pročitajte ovdje.

Sealed With a Kiss: pjesma koju su napisali Peter Udell i Gary Geld. Prvi put ju je snimila grupa The Four Voices 1960., no postala je hit tek u verziji Briana Hylanda iz 1962. Pjesma je obrađivana mnogo puta, a najpoznatije su verzije benda Gary Lewis and the Playboys (1968), Bobbyja Vintona (1972) i Jasona Donovana (1989). Pjesma svira u autu dok se Don vozi prema Racineu, u neuspjeloj potrazi za ženom o kojoj zapravo ne zna ništa. Dvaput se lažno predstavlja Dianinom bivšem mužu, no odijelo i auto ga razotkrivaju. Također, Cliffa su već posjećivali drugi muškarci koje je Diana ostavila. Ne samo da Don ne zauzima privilegirano mjesto u McCannu, već nije imao posebnu ulogu ni u Dianinu životu, gdje je samo jedno od “slomljenih tijela” koje je ostavila iza sebe. Jason Donovan proslavio se ulogom u australskoj sapunici Neighbours u kojoj je glumio sa svojom tadašnjom djevojkom Kylie Minogue.

Space Oddity: pjesma Davida Bowieja objavljena u srpnju 1969. Nalazi se na njegovu drugom albumu, izvorno naslovljenom David Bowie (kao i prvi album iz 1967. godine), no danas poznatijem kao Space Oddity. Naslov pjesme aluzija je na Kubrickov film 2001: A Space Odyssey kojim je Bowie bio fasciniran, a njezino se objavljivanje vremenski poklapalo sa spuštanjem Apolla 11 na Mjesec. Pjesma je čak korištena u BBC-jevu prijenosu slijetanja iako tekst pjesme govori o astronautu, Majoru Tomu (koji će se ponovno pojaviti u pjesmi Ashes to Ashes), koji se odvaja od svoje letjelice i lebdi u svemiru. Pjesma svira na radiju kada Don prihvati autostopera i krene prema St. Paulu. Donov nagli izlazak sa sastanka analogan je potezu Majora Toma koji prekida komunikaciju s “Ground Control”. Nije, stoga, slučajno što je Harry Crane opisao McCann kao “Mission Control”. Premda se tekst pjesme redovito tumači kao alegorija drogiranja, u ovom je slučaju primjerenije tumačiti Dona kao Toma – samog u svemiru. U filmu Bena Stillera The Secret Life of Walter Mitty (2013) Walter zamišlja Cheryl (Kristen Wiig) kako mu pjeva Space Oddity i to ga ohrabruje da započne svoju avanturu.

Truth Well Told: slogan tvrtke McCann Erickson, uveden 1912. kada je Harrison King McCann s partnerima pokrenuo H. K. McCann Co. Slogan i danas predstavlja kreativnu filozofiju kompanije, utemeljenu na ideji “istine” i “iskrenosti”, tj. izgradnje i održavanja odnosa povjerenja između proizvođača i potrošača proizvoda. Premda su potrošači skloni sumnjati u istinitost reklamnih poruka, McCann smatra da je iskrenost dugoročno najisplativija strategija za razliku od brzog, ali kratkoročnog uspjeha baziranog na obmanjivanju potrošača. Dakako, istinu treba i “dobro ispričati”, odnosno upakirati, a zato je tu Don, “to bring things up a notch”. Hobart naziva Dona svojim Moby-Dickom te čini sve kako bi se Don osjećao što posebnijim. No ispostavlja se da je Don nasjeo na dobru priču: nije jedinstven, već samo jedan od golemog broja kreativnih direktora u agenciji. Međutim, ni SC&P nije bio iskren prema McCannu, u tolikoj mjeri da se na kraju epizode Hobart pita radi li se o prijevari stoljeća. Don je nestao, nitko ne dolazi na posao. Doista, “are any of you planning to work here?”