Feminizam i hipsterski cinizam

Apatija­ – šest dana u braku.

Belladonna­ – na talijanskom, lijepa žena; na engleskom, smrtonosni otrov. Strahovit primjer bitne istoznačnosti dvaju jezika.

Cinik­ – podlac koji manjkavim vidom uočava stvari kakve jesu, a ne kakve bi trebale biti. Otud u Skita običaj da ciniku iskopaju oči kako bi mu popravili vid.

Cirkus­ – mjesto gdje je konjima, ponijima i slonovima dopušteno gledati muškarce, žene i djecu koji se ponašaju kao budale.

Crkva­ – mjesto gdje župnik štuje Boga, a žene župnika.

Čipka­ – nježna i skupa tkanina u kojoj se ženska duša omrežila kao riba.

Čovjek­ – životinja toliko izgubljena u zanesenom razmišljanju o tome što misli da jest, da ne opaža što bi nedvojbeno trebala biti. Glavno mu je zanimanje uništavanje drugih životinja vlastite vrste, koja se umnožava takvom upornom brzinom da je zahvatilo sav nastanjeni svijet i Kanadu.

Dama­ – prostačko ime za ženu. Zamjenik guvernera Kalifornije i upravitelj Državnog zatvora jednom je izvijestio da od zatvorenika ima na broju “931 muškarca i 27 dama”.

Dezertiranje­ – odbojnost prema borbi koja se iskazuje napuštanjem vojske ili žene.

Domoljublje­ – zapaljivo smeće koje samo čeka baklju bilo kojeg ambicioznog osvjetljivača vlastitog imena.

Draga­ – gnjavatorka suprotnog spola u ranom stadiju razvoja odnosa.

Đavo­ – autor svih naših nevolja i vlasnik svih dobrih stvari na ovom svijetu. Stvorio ga je svemogući Bog, a na svijet ga je donijela žena.

Glas birača­ – instrument i simbol moći slobodnog čovjeka da od sebe napravi budalu, a od zemlje ruševinu.

Granica­ – u političkoj geografiji, imaginarna crta između dva naroda, koja razdvaja izmišljena prava jednih od izmišljenih prava drugih.

Gumica­ – stvarčica koju uvelike koriste mlade žene umjesto zadovoljnog duha i vjerske utjehe.

Klaonica­ – mjesto gdje stoka kolje krave. Obično je smještena podalje od uobičajenih okupljališta ljudskog roda, kako se oni koji proždiru mesinu ne bi šokirali pri pogledu na krv.

Klub­ – udruga muškaraca osnovana radi pijančevanja, proždrljivosti, bezbožnih veselica, ubojstava, bogohuljenja i klevetanja majki, žena i sestara. Ovu definiciju dugujem nekim poštovanim damama koje su na najboljem izvoru informacija jer su im muževi članovi nekoliko klubova.

Koketa­ – isprazna, blesava i glupa djevojka koja se, nakon što se do kraja iskušala, radije nudi kao neka druga.

Korporacija­ – genijalan način zgrtanja individualnog profita bez individualne odgovornosti.

Lijepo­ – isprazno, sjetno kao “lijepa djevojka”. Zamorno kao “lijepa slika”.

Ljepota­ – sila kojom žena očarava ljubavnika i užasava muža.

Miš­ – životinja koja se probija kroz život onesvješćivanjem žena.

Muško­ – pripadnik nezapaženog i nevažnog spola. Muško ljudske rase uglavnom (ženama) poznato kao Čovjek. Vrsta ima dvije podvrste: dobri dobavljači i loši dobavljači.

Neamerički­ – zao, netolerantan, poganski.

Neprijateljstvo­ – izuzetno istančan i posebno primijenjen osjećaj za Zemljinu prenapučenost. Neprijateljstvo se dijeli na aktivno i pasivno; kao (pojedinačno) osjećaj žene prema njenim prijateljicama, i onaj koji gaji prema ostatku vlastita spola.

Obitelj­ – skup individualaca koji živi u istom kućanstvu, a sastoji se od mužjaka, ženke, mladunčadi, slugu, psa, mačke, ptičice, žohara, stjenica i buha – to je jedinka suvremenog civiliziranog društva.

Pas­ – vrsta dodatnog i pomoćnog božanstva zamišljenog da dograbi višak i prelijevanje obožavanja u svijetu. To Božanstveno Biće u manjim i svilenkastim inkarnacijama zauzima, osobito u ljubavi Žene, mjesto na koje ne može računati ni jedan muški ljudski kandidat. (…)

Poezija­ – način izražavanja svojstven u Zemlji bez trgovačkih lanaca.

Politika­ – sukob interesa zakrabuljen u borbu načela. Vođenje javnih poslova za privatni probitak.

Povijest­ – izvještaj, uglavnom lažan, o događajima uglavnom nevažnim, koji su napisali vladari, uglavnom hulje, i vojnici, uglavnom budale.

Racionalan­ – lišen svih obmana osim onih koje nastaju promatranjem, iskustvom i razmišljanjem.

Razbludnost­ – stanovita literarna kvaliteta koja se često može uočiti u popularnim romanima, osobito onima koje pišu žene i mlade djevojke pod drugim imenom, misleći da korištenjem takvih sadržaja zauzimaju zanemareno polje književnosti, pa će požeti zanemarenu žetvu. Ukoliko ih zadesi nesreća sa dulje požive, mučit će ih želja da spale sve snopove.

Rodoljub­ – onaj komu se probitak manjine čini važnijim od probitka većine. Državnici ga varaju, a osvajači izrabljuju.

Sluškinja­ – biće koje kinje svi narodi, a naši su joj preci promišljeno našli utočište u našim kuhinjama.

Stanovnik­ – onaj koji nije kadar otići.

Usta­ – u muškarca, pristup duši. U žene, odušak srcu.

Vjenčanje­ – ceremonija koju poduzimaju dvije osobe da bi postale jedna; jedna da bi postala ništa, a ništa da bi bila uzdržavana.

Vještica­ – 1. Ružna i odvratna starica u zloj sprezi s vragom.
2. Zgodna i privlačna mlada žena koja u zloći daleko nadmašuje vraga.

Znatiželja­ – nevaljalo svojstvo ženskog uma. Želja da se sazna je li želja prokleta znatiželjom ili nije, jedna je od najaktivnijih i najnezasitnijih strasti muške duše.

Zrak­ – hranjiva tvar koju obilata Providnost pribavlja radi debljanja siromaha.

Žena­ – životinja koja obično živi u blizini Čovjeka, rudimentarno osjetljiva na pripitomljavanje. Mnogi stariji zoolozi tvrde da je obdarena određenim tragačkim povodljivostima, stečenim u prijašnjoj fazi izdvojenosti, no prirodnjaci iz postsusananthony razdoblja, ne znajući za izdvojenost, niječu joj tu vrlinu i tvrde da je njezina rika neizmijenjena od prve zore stvaranja. Ta je vrsta najraširenija od svih grabežljivaca i napučuje sve dijelove svijeta iole pogodne za stanovanje, od mirišljavih grenlandskih planina do ćudorednih žala Indije. Popularno ime (vuk, vučica) nije pravilo, jer je to stvorenje mačje vrste. Žena je okretna i dražesna u svojim pokretima, osobito njezina američka podvrsta (Felis pugnans) koja je svežder, ali je se može naučiti da ne govori.

Život­ – duhovna salamura koja tijelo čuva od truljenja (…)¹

Definicije koje su vas zabavile djelo su pisca Ambrosea Biercea (1842-­1914?) iz zbirke Đavolji rječnik. Poznat kao najveći američki cinik, kao novinar i kritičar djelovao je pod krilaticom “Nothing matters”. Definicije su izlazile u tjedniku News Letter iz San Francisca, a prvi su put objavljene u zasebnoj kompilaciji The Cynic’s Word Book 1906., koja je u izdanju iz 1911. preimenovana u The Devil’s Dictionary. Definicije su uključivale i stihove izmišljenih pjesnika kao dopunu. U hrvatskom prijevodu propuštene su neke definicije za koje se smatra da bi bile nerazumljive u današnjem kontekstu, pošto su se referirale na lokalne političke događaje i likove iz Bierceova vremena. Jedna koja je propuštena iz nekih drugih, nepoznatih razloga je ova:

Female, n.­ one of the opposing, or unfair, sex.

The Maker, at Creation’s birth,
With living things had stocked the earth.
From elephants to bats and snails,
They all were good, for all were males.
But when the Devil came and saw
He said: “By Thine eternal law
Of growth, maturity, decay,
These all must quickly pass away
And leave untenanted the earth
Unless Thou dost establish birth” —
Then tucked his head beneath his wing
To laugh — he had no sleeve — the thing
With deviltry did so accord,
That he’d suggested to the Lord.
The Master pondered this advice,
Then shook and threw the fateful dice
Wherewith all matters here below
Are ordered, and observed the throw;
Then bent His head in awful state,
Confirming the decree of Fate.
From every part of earth anew
The conscious dust consenting flew,
While rivers from their courses rolled
To make it plastic for the mould.
Enough collected (but no more,
For niggard Nature hoards her store)
He kneaded it to flexile clay,
While Nick unseen threw some away.
And then the various forms He cast,
Gross organs first and finer last;
No one at once evolved, but all
By even touches grew and small
Degrees advanced, till, shade by shade,
To match all living things He’d made
Females, complete in all their parts
Except (His clay gave out) the hearts.
“No matter,” Satan cried; “with speed
I’ll fetch the very hearts they need” —
So flew away and soon brought back
The number needed, in a sack.
That night earth rang with sounds of strife —
Ten million males each had a wife;
That night sweet Peace her pinions spread
O’er Hell — ten million devils dead!

—G.J. ²

Neke od Bierceovih definicija odista su pronicljivi ironični komentari vlasti, ekonomije i drugog. Ali kad dolazi na žensku i tzv. “ljudsku glupost”, zapada u jedan impotentni cinizam koji ne uspijeva zahvatiti dublje od onoga što je dovoljno kako bi ismijavao. Žene su u tom slučaju laka meta, što samo pokazuje koliko je mlohav u svojoj tobožnjoj pronicljivosti. Za cinika kaže da je podlac koji manjkavim vidom uočava stvari kakve jesu, a ne kakve bi trebale biti. Valja dodati da uočava stvari kakve jesu samo do one razine koja mu omogućava da dokaže svoju superiornost. Jer opisano žensko ponašanje nije stvar gluposti jedne skupine ljudi (žena), nego strukturna posljedica kompleksnih odnosa moći u datom društvu.

Razlog zbog kojeg je Bierce ipak zanimljiv taj je što se sličan pristup problemima pojavljuje i danas. Ali ne toliko kod razočaranih vojnika i književnika, napuštenih od svojih supruga, već kod mladeži – preciznije, kod generacije rođene nakon 1980., ­takozvanih milenijalaca. Cinizam na sreću nije zarazio sve pripadnike ove generacije, pa neki teoretičari govore o “hipsterskom cinizmu” ili “hipsterskoj ironiji”.

Ironija je tijekom povijesti imala pozitivnu funkciju retoričkog ispušnog ventila za neizrečene napetosti unutar društva. Međutim, današnja je ironija drugačije prirode jer se iz sfere retorike uvukla u sam život. Kako je tumačiti?

Njemački filozof Peter Sloterdijk (1947.) u svom djelu Kritika ciničkoga uma (1983.) iz osobne perspektive piše o zamoru koji je doživjela njegova generacija, koja je s jedne strane bila sposobna artikulirati radikalne i emancipacijske filozofske jezike, a s druge bila totalno nesposobna primijeniti ih na trenutnu političku situaciju i vlastite živote. Smatra da su događaji poput raspada studentskih pokreta važni jer predstavljaju trenutak kompleksne metamorfoze nade u realizam i revolta u dovitljivu melankoliju. Analizirajući evoluciju svijesti srednje i više klase, razdvojio je grčku antičku verziju cinizma od suvremenog cinizma. Grčki je cinizam, po njemu, predstavljao vrijednosti koje su povezivale pojedince mimo njihovih uvjerenja po pitanju religije i ekonomije. S druge strane, suvremeni je cinizam način razmišljanja koji djelovanje prosuđuje samo u terminima “konačnog cilja”, koji je čisto materijalističke prirode i koji reducira ono “morati” na ekonomske strategije čija je jedina svrha maksimiziranje profita. (U slučaju današnjeg hipstera profit se ostvaruje na tržištu coola.) Takav tip cinizma pretpostavlja i stav da nema alternative neo­liberalnom kapitalizmu. Sloterdijk opisuje duh vremena kao dovitljivu, šik ogorčenost, gdje su pojedinci kao sredstvo preživljavanja pounutrili konstantnu sumnju u vlastito djelovanje, što je proizvelo prosvijećenu lažnu svijest. Cinizam 20. stoljeća za njega je fenomen koji se javio nakon 60-ih, a naši bi hipsteri možda bili njegov vrhunac. Šik ogorčenost raznih supkultura, pa i hipstera, uspjeli su naravno prisvojiti razni brendovi, pop ličnosti i korporacije.

Konstantna sumnja u vlastito djelovanje prisutna je i u konceptu ironista filozofa Richarda Rortyja. Ironist je osoba koja živi u radikalnoj i konstantnoj sumnji u konačnost vokabulara kojim se trenutno koristi, pošto je impresionirana vokabularom drugih individua i knjiga s kojima se susreće, a koje uzima kao konačne. Ona kao takva konstantno samu sebe redefinira, što uopće ne mora biti loše samo po sebi jer može dovesti do promjena u sistemima misli i odnosima moći. Ali Rortyjeva koncepcija ironista ima za cilj tek osnaživanje pojedinca kao privatne osobe, a ne redefiniranje odnosa moći na razini društva. Hipster bi u tom slučaju bio nenamjerna posljedica takvog pristupa i konačna realizacija cinizma. Jer ako živimo u strahu da je u konačnici svaki pokušaj promjene osuđen na propast, onda nam ne preostaje ništa drugo nego cinizam. Kod hipstera stoga nije riječ o redefiniranju sebe s ciljem emancipacije od nekog trenutnog stanja, već prije o želji da se bude aktualnim na tržištu coola. Uzmimo za primjer jedno opće mjesto ­- modu, koja je u slučaju hipstera iznimno promjenjiva pošto je gonjena konstantnim strahom da se ne zapadne u “mainstream”, tj. da se, paradoksalno, ne etiketira kao “hipsterska”. Naravno, nije riječ samo o modi, već o cjelokupnom načinu nošenja s realnošću, pa je stoga ironija prisutna u svim segmentima društva.

Rezignaciji generacija rođenih nakon 60-­ih zasigurno nisu pomogle ni teorije o kraju ideologija i povijesti. U svom djelu Kraj idelogije (1960.) Daniel Bell tvrdio je kako su “razumnim” pojedincima političke ideologije postale irelevantne, te kako će se vođenje političkih zajednica u budućnosti sastojati djelomično tek od tehnoloških prilagodbi postojećim sustavima. Francis Fukuyama također je u knjizi Kraj povijesti i posljednji čovjek (1992.) priželjkivao da će nakon Hladnog rata i pada Berlinskog zida doći do kraja ljudske povijesti kao borbe među ideologijama i nastupiti razdoblje zapadnjačke liberalne demokracije kao univerzalnog i konačnog društvenog uređenja. Međutim, taj slavljeni “kraj ideologija” i velikih narativa za koji si postmoderni teoretičari žele sugerirati da je nastupio, u stvari znači samo snažno osiromašivanje aktivnih i militantnih vrijednosti i principa. Kako naglašava filozof Alain Badiou, ideja konsenzualne etike proizašle iz potrebe neoliberalnog kapitalizma od 80-ih godina naovamo zamjenjuje “stare” ideološke podjele i snažno pridonosi subjektivnoj rezignaciji i prihvaćanju statusa quo.³

Biti rezigniran i ciničan u današnjim okolnostima znači, između ostalog, prihvaćati i velike količine mizoginije prisutne u kulturi. Hipster je prihvaća na sebi svojstven način. Alissa Quart opisuje hipsterski seksizam kao objektivizaciju žene korištenjem sprdnje, znakova navoda i paradoksa. Klasični seksizam je eksplicitan, ne­ironičan i banalan, dok urbani hipsterski seksizam pretpostavlja da smo nadišli takav seksizam koji ne­dvosmisleno ponižava žene i zato ga možemo primjenjivati bez ikakve opasnosti. Više o ironičnom seksizmu možete čitati i u Mufovom tekstu. Nadalje, stav “nije me briga za moju muževnost” srž je hipsterskog mačizma, čiji je jedini cilj dokazati svoju autentičnost. Paradoksalno je stoga kako se hipsterska moda, u svim svojim izrazima, referira upravo na stilove odijevanja koje povezujemo uz tradicionalne tipove muževnosti, bio to britanski gentleman s brkovima u sakou, američki drvosječa u trapericama ili obični white­ trash tip s majicom na logo neke tvrtke ili benda ispod gornjeg djela trenirke.

Hipsterski cinizam gesta je distanciranja ili vjera u to da smo bolji od tih primitivnih (običnih) šovinista, što nas legitimira da se ponašamo poput njih. Ako bi tradicionalni seksist rekao da je ženi mjesto u kuhinji, hipsterski seksist rekao bi “LOL, da, ženi je mjesto u kuhinji”, naprosto vjerujući da je to stvar neke smiješne daleke prošlosti ili smiješnih dalekih zemalja, pritom zanemarujući činjenicu da žene i u zapadnim zemljama obavljaju više od 80% posto svakodnevnih kućanskih poslova. Takve radikalne nejednakosti i pomanjkanje autonomije odlučivanja zahtijevaju radikalne politike otpora, što i nije baš cool za ležernog hipstera. Nekad je feministička militantnost naprosto bila ne­ženstvena. Ignoriranje diskriminacije problematično je kao i njezino poticanje i podržavanje, i to je ono što cinik ne zna. Jer cinizam u konačnosti znači poslušnost.

Dok je Bierce bio usamljeni ekscentrik, današnji se cinici seksisti nalaze svugdje oko nas. Hipsterski seksizam podmukla je vrsta seksizma i anti­feminizma koju nije uvijek lako identificirati. Autorice koje su se njime bavile prepoznaju ga u replikama muških likova serije Girls, filmovima Sache Barona Cohena itd. Iako, dakle, feministička militantnost očito nije šik, potreban nam je oprez i oštra kritička oštrica, a ne cinični podsmijeh i kolutanje očima.

1. Ambrose Bierce: Đavolji rječnik, Šareni dućan, Koprivnica, 2008.
2. Ambrose Bierce: The Devil’s Dictionary, http://www.thedevilsdictionary.com
3. Alain Badiou: Ethics: An Essay on the Understanding of Evil, Verso, London, 2002.