Track my pussy

It’s a Girl Thing, Lily, Eve, Maya, Clue, Glow, The Flow, iWoman, myPill, Fertility Friend, Mom and Baby to Be, Free Girl Cal, Month Pal, Pink Pad, Cycles, Cycle Aid, Day After, Fertility Cycle…

Iako jednim dijelom zvuče kao imena klinika za oplodnju, a drugim kao brandovi antibebi pilula, zapravo je riječ o imenima nekolicine menstruaplikacija dostupnih na tržištu (kako su pokazala recentna istraživanja, njihov ukupan broj prelazi tisuću!). Da, dobro ste pročitale – termin menstruaplikacija prijevod je engleske novokovanice menstruapps (koju je osmislio brazilski feministički kolektiv coding rights) te primarno referira na praćenje i kontrolu menstrualnog ciklusa, ali uključuje i sve aplikacije posvećene nadzoru plodnosti i trudnoće.¹

Stvar koja postaje očita već prilikom inicijalnog pretraživanja ove kategorije u app storeu količina je “ženskih” boja (uglavnom roze, a potom i ljubičaste i crvene) koje dominiraju većinom aplikacija, s tek povremenim daškom zelene, sive ili žute. No ta koloristička stereotipizacija ženskog roda, mada neopisivo iritantna, najmanji je problem u vezi sa svijetom menstruappova.

malo o ciklusu

Kao što smo učile u tinejdžerskim časopisima i na internetu, a poneka i u školi, pravilnost menstrualnog ciklusa vrlo je bitna za zdravlje jer anomalije u njegovom intenzitetu mogu ukazati na promjene u generalnoj zdravstvenoj slici. Zato gotovo svaki bitniji medicinski pregled osobe ženskog spola, a pogotovo onaj ginekološki, uključuje pitanje o datumu zadnjeg menstrualnog krvarenja. Praćenje redovitosti ciklusa, osim toga, nužno je za evidenciju plodnih i neplodnih dana te, shodno tome, planiranje i izbjegavanje trudnoće. Stoga ne iznenađuje kako, i bez posjete liječniku, žene uglavnom samostalno vode evidenciju o razmacima i trajanju vlastitih ciklusa (starije se generaciju sigurno sjećaju onih džepnih kalendara koji stanu u novčanik). A važnost koju brojevi imaju za pravilnost ciklusa čini ga savršenom metom za primjenu quantified self koncepta.

malo o samokvantifikaciji

Sintagma quantified self perjanica je svijeta 2.0 za koju još ne postoji adekvatni domaći prijevod, ali u sestrinskim jezicima pojavljuju se varijante samokvantifikacija i samokvanticiranje. Predstavljajući se pod egidom samospoznaje kroz brojeve (self-knowledge through numbers), koncept QS temelji se na ideji da je sve aspekte naših tijela i naših identiteta moguće jednostavnom računskom operacijom pretvoriti u brojeve koji su, shodno svojoj prirodi, podložni raznim manipulacijama. Kako navodi Williamson, prakse na koje se ovaj termin odnosi nazivaju se još i lifelogging, lifestreaming, self-science i personal informatics, i osim na aplikacije, odnose se i na čitav niz biosenzora, pametnih satova, biometrijskih gadgeta i odjevne tehnologije. Osim toga, autor ističe kako se uz pojavu QS trenda pojavio se i specifičan diskurs u kojemu se naglasak stavlja na postizanje osobnih ciljeva, suprotstavljanje izazovima, plansko pristupanje životu, a sve kako bismo vodili što bolji, što zdraviji, što produktivniji život.

Iako, naprimjer, i svaki put kad se važemo na neki način perpetuiramo ovu logiku, njezino pravo lice postaje vidljivo tek s digitalnim tehnologijama jer one dopuštaju preciznost mjerenja kakva nikad prije nije bila moguća i u polje tjelesnog nadzora uvode imperative sasvim nove vrste. Quantified self tako okuplja sve one aplikacije koje mjere koliko smo spavale, hodale, jele, trčale, sjedile, čitale, plesale, pile, koliko smo kila dobile, koliko smo kalorija sagorjele, koliko smo interneta prosurfale, koliko smo se ševile i koliko smo krvarile. A tamo gdje quantified self susreće žensko reproduktivno zdravlje počinje carstvo menstruappova.

Period tracker

quantified menstruation

Iskorištavajući važnost koju pravilnost ciklusa ima za generalno zdravlje žena, ove aplikacije predstavljaju vrlo korisnu zamjenu za analogne metode bilježenja ciklusa (to su oni kalendarići). So far, so good. Ali nevolje počinju u trenutku u kojemu menstruaplikacije počinju proširivati polje vlastite ekspertize, pa tako omogućuju i predviđanje datuma naredne menstruacije, računanje plodnih i neplodnih dana, evidentiranje tjelesne temperature, raspoloženja, produktivnosti, seksualne aktivnosti, a sve radi što bolje kontrole vlastitog ciklusa. Drugim riječima: menstruaplikacije predstavljaju sveobuhvatni digitalni dnevnik za evidentiranje raznovrsnih aspekata menstrualnog ciklusa i djelomice na sebe preuzimaju brigu koja je prethodno bila rezervirana za ginekologe.

Iako menstruaplikacije, za razliku od ostalih appova iz QS svijeta, ne tjeraju korisnice da dosegnu poželjne vrijednosti vlastitog krvarenja, s obzirom na to da su one u potpunosti izvan mogućnosti svjesne kontrole, pa u tom smislu nad njima ne vrši brže, više, jače teror koji je karakterističan za ostale platforme tog tipa (uvijek, naravno, uvijen u slatku PR retoriku), one i dalje podržavaju logiku matematičkog pristupa vlastitom zdravlju i životu. Inzistiranjem na praćenju, bilježenju i kvantificiranju najsitnijih detalja vezanih uz ciklus, menstruaplikacije naime učvršćuju ideju da je neprestani nadzor vlastitog tijela ključ dobrog zdravlja i sretnog života te evociraju postojanje poželjnih vrijednosti kojima valja težiti, a sve u skladu s mokrim snom QS-a: kreiranjem univerzalne metrike, savršenog matematičkog sistema u kojemu će mjera svega biti savršeno proračunata i propisana, a na nama će biti samo da to savršenstvo dosegnemo. A vjerujem da su posljedice tako formiranih imperativa na psihičko zdravlje svima dobro poznate.

Kako piše Amelia Abreu, druga je strana ovog problema to da sami sistemi kvantifikacije (odnosno aplikacije) nikada ne razotkrivaju sisteme valorizacije koji egzistiraju iza njih. Drugim riječima: aplikacija vam kaže da sutra trebate dobiti menstruaciju, ali ne kaže kako je točno to izračunala. A kako ćemo vidjeti u narednom paragrafu, ta je računica često pogrešna. Ali vi aplikaciji svejedno bezrezervno vjerujete. Sve vrijednosti i pravila unutar pojedine aplikacije predstavljaju se, naime, kao potpuno objektivne, znanstveno utemeljene (obratite se Feyerabendu za obrazloženje toga kako je znanost postala suvremena religija) i nikada se ne navodi tko ih zapravo izračunava, tko o njima odlučuje. A to su najčešće, pogađate, bijeli, srednjoklasni muškarci koji, u slučaju menstruaplikacija, najčešće nisu ginekolozi.

Chupadados

slobodne ruke aplikacija

Jednako kao što je slučaj sa sličnim aplikacijama tog tipa, ključ menstruaplikacija leži u tome što “čine život lakšim”, baš kao što obećavaju neke od njihovih reklama: unbelievably clear and simple to use, just like do-re-mi ili tracking cycles is now fun & easy! Međutim, kako je pokazalo nedavno provedeno istraživanje tržišno dostupnih menstruappova, ta se lakoća korištenja i jednostavnost sučelja realiziraju nauštrb kvalitete njihovih performansi, tako da je većina dostupnih aplikacija za praćenje menstrualnog ciklusa netočna, sadrži krive zdravstvene informacije ili uopće ne funkcionira!

Tako je, iza velike većine onih šarenih ikonica ne nalazi se previše stručnosti i specijalističkih znanja. Zapravo, iza njih se ne nalazi nimalo stručnosti i specijalističkih znanja. Od svih obrađenih aplikacija, naime, tek se jedna poziva na stručnu medicinsku literaturu i navodi suradnju s profesionalnim zdravstvenim institucijama. Drugim riječima, u kreiranje većine menstruaplikacija nisu uopće bili uključeni ginekolozi. Premda se često razbacuju krilaticama poput “accurate” ili “trusted”, prava je istina da se osmišljavanje aplikacija uglavnom temelji na paušalnim informacijama, a možemo samo pretpostaviti da su neki od njihovih “reliable” izvora poznati stupovi znanstvene spoznaje: internet i Wikipedia.

Najkatastrofalnija posljedica toga je da, usprkos proklamiranju vlastite znanstvenosti i inzistiranju na preciznosti, većina aplikacija (njih 81%) predviđanje datuma narednog menstrualnog krvarenja temelji na “idealnom” prosjeku od 28 dana umjesto na individualno izračunatom vremenskom prosjeku. Naime, tih famoznih 28 dana postavljeno je samo kao prosjek trajanja ciklusa, koji se pak prečesto navodi i kao ideal kojem treba težiti, dok je istina da se zdravi ciklus može protezati u periodu od 21 do 35 dana. Međutim, to su finese na koje većina menstruaplikacija uopće ne obraća pažnju. Prema tome, možemo samo pretpostaviti koliko su accurate prilikom računanja plodnih i neplodnih dana. Možda je onaj kalendarić ipak bio efikasniji?

Takvo stanje stvari zapravo nimalo ne iznenađuje, ako imamo na umu kako je tržište zdravstvenih mobilnih aplikacija, i povrh uske niše menstruaplikacija, u potpunosti neregulirano, jer ne postoje nadređene instance koje bi propisivale pravne okvire koje svaka aplikacija treba poštivati. Tako u ovom polju vlada pravi pravni kaos, a za snalaženje u njemu korisnice su prepuštene same sebi. Upravo to omogućuje da IT-jevci, developeri i startup magovi ove aplikacije pune bugova kreiraju samostalno, bez konzultiranja sa zdravstvenim ekspertima i da za to ne trpe ama baš nikakve pravne posljedice.

pitanje privatnosti

Naravno, nepažnja kojom prosječna korisnica prihvaća uvjete poslovanja, lakoća klikanja onog gotovo nevidljivog “accept terms and services” koji nam je ponuđen prije downloadanja svakog programa ili aplikacije, točka je u kojoj mi same pristajemo na takve uvjete poslovanja koji, osim nepouzdanosti, donose i brojne druge probleme. Jer taj small print koji nitko nikada ne čita često predstavlja pravi mali metaforički ugovor s đavlom.

I dok svijet interneta svako toliko popizdi zbog promjena koje neki od giganata uvede u svoje poslovanje i o tome pošalje generičku obavijest svojim korisnicima (Facebook, PayPal…), njihova raširenost, da ne kažem sveprisutnost, nekako magično upije sve to negodovanje, sve te moralne dvojbe, i uskoro se njihovo poslovanje nastavi po dobrim starim običajima. Korištenje menstruaplikacija u tom smislu definitivno ne predstavlja iznimku.

Želja za korištenjem pojedinih aplikacija tako i ovdje nadmašuje finese njihova eksploatiranja putem dijeljenja prikupljenih informacija nevidljivim third parties. Sintagma koja se referira na razne komercijalne organizacije, u ovom slučaju i znanstvene institucije, tako figurira poput nekog black angela koji profitira od suradnje s pojedinim kompanijama, nauštrb korisnica koje najčešće nemaju pojma o tome kako se i gdje njihovi podaci koriste. I dok pojedine menstruplikacije imaju vrlo generičke, dakle ambivalentne, terms of privacy, neke druge eksplicitno navode kako zadržavaju pravo dijeljenja informacija s tim, najčešće anonimnim, trećim stranama.

Kako ističu Felizi i Varon, na osobnoj razini, “u određenim kontekstima, kao npr. u zemljama u kojima su preljub, abortus, homoseksualnost ili posjedovanje seksualnih igračaka kriminalizirani, nedopušteni pristup tim informacijama može predstavljati opasnost za život, za slobodu, odnosno blagostanje pojedinaca”. Na kolektivnoj razini, na taj se način višestruko nastavlja eksploatacija i instrumentalizacija ženskih tijela.

turning personal health data into global insight

Kao što sam već napomenula, osim bilježenja podataka o ciklusu, većina platformi, kako ponosno ističe reklama za jednu od njih, omogućuje nam da u njih bilježimo “more than just notes”. Raspon informacija koje je tako moguće unijeti u pojedinu aplikaciju varira u velikoj mjeri te obuhvaća uistinu širok raspon najrazličitijih detalja o vitalnim funkcijama, ali i psihičkim karakteristikama – od informacija o spavanju, apetitu, probavi, kvaliteti kose i kože te razinama motivacije do specificiranja modusa raspoloženja, osjećaja, produktivnosti. Naravno, ta minuciozna evidencija odnosi se i na razne aspekte samog krvarenja, tako da pojedine aplikacije omogućuju ne samo evidenciju dana na koje se (ne) krvari, već i bilježenje boje krvi, njezine gustoće i specifikaciju iscjedaka koji se pojavljuju mimo centralnog krvarenja, jednako kao i bilježenje ostalih fizičkih simptoma tipičnih za razne faze ciklusa (vrtoglavica, proljev, zatvor, mekoća/tvrdoća grudi…).

Na taj način menstruaplikacije postaju pravi mali rudnici vrlo osobnih i vrlo unosnih podataka koje većina korisnica u njih unosi dobrovoljno. I potpuno besplatno. A jednom kada se svi ti mali, individualizirani rudnici spoje, kompanije koje stoje iza pojedinih menstruaplikacija dobivaju neiscrpne zalihe vrlo detaljnijih informacija koje su im servirane iz dana u dan. Njihov data mining tako može nesmetano započeti.

Jedan spektar ove problematike uklapa se u širi kontekst neplaćenog rada koji je neizostavan dio svake priče o ženskoj povijesti, odnosno emancipaciji. Naravno, menstruaplikacije nisu usamljene u ovoj priči, društvo im prave i sve ostale aplikacije usmjerene na poboljšanje (čitaj: nadgledanje) zdravstvenog stanja pojedinaca. I dok nam one pružaju mogućnost detaljnog uvida u stanje vlastitog tijela, mi njima pružamo vrlo, vrlo, vrlo vrijedne podatke koji se primarno koriste u komercijalne svrhe – za usavršavanje reklamnih modela, odnosno izoštravanje advertisinga. I to potpuno besplatno.

Ali u kontekstu menstruaplikacija komercijalne svrhe nisu usamljene. Naime, kako ističu urednici odličnog temata časopisa arrow for change na temu seksualnosti, seksualnog i reproduktivnog zdravlja, prava i interneta, ova se praksa nastavlja i na dugu i značajnu povijest iskorištavanja ženskih tijela za napredak znanstvene spoznaje, podsjećajući na povezanost temelja zapadne znanosti s kolonijalizmom te povijesnu tendenciju “liječenja” ženskog “ludila” kroz medikalizaciju određenih stanja organizma.

Iako pojedine aplikacije poput Cluea ponosno ističu svoju suradnju s obrazovnim i znanstvenim institutima, same korisnice najčešće nisu o tome obaviještene niti su svjesne u koje se svrhe njihovi podaci koriste. Na taj je način omogućena kolektivna eksploatacija osobnih podataka, a kontrola nad modusima njihova korištenja u potpunosti je izmještena u ruke institucija. Posebno je problematičan moment što se ogromna količina podataka sakupljena putem ovih aplikacija koristi za determiniranje novih standarda zdravlja, ignorirajući pritom činjenicu da njihove korisnice pripadaju sasvim specifičnom društvenom sloju koji nipošto nije globalno reprezentativan. To su najčešće, pogađate, bijele, srednjoklasne žene iz zapadnog kulturnog kruga.

track my pusshy

Ali vjerojatno najmonstruozniji izdanak menstruaplikacija, zaslužan i za naslov ovog teksta, tiče se nekolicine recentnih izuma koji prelaze iz virtualne 2D domene registriranja menstrualnih tokova i prelaze u materijalni 3D svijet “nadzora i kazne” menstrualnog ciklusa. Nije trebalo dugo čekati da se startup svijet dosjeti gadgeta koji menstrualni ciklus prate direktno iznutra, iz epicentra menstrualnog krvarenja, iz same pičke.

Najavljujući kako je vrijeme da redefiniramo o čemu je zapravo menstrualno iskustvo, looncup i track my flow pravi su primjer užasa digitalizacije koja cilja k potpunoj tjelesnoj integraciji tehnologije. U videima koji objašnjavaju principe njihova funkcioniranja (preporučujem da pogledate oba: looncup i track my flow, jer prvi izgleda kao najnovija epizoda Black Mirrora, a drugi kao američki Office) prikazani su načini na koje vas informiraju o tome kada je vrijeme da promijenite svoj tampon, odnosno looncup, digitaliziranu verziju mooncupa. Ali i mnogo više od toga!

Tako se, u slučaju track my flow aplikacije, u nastavku onog malog končića koji služi za vađenje tampona, nalazi čip koji je wirelessom povezan s vašim pametnim telefonom i/ili još pametnijim kompjuterom koji vas pravovremeno informira o točnom postotku (naravno!) natopljenosti vašeg tampona. Looncup radi na istom principu, s tom razlikom što se koristi u kombinaciji s menstrualnom čašicom a ne tamponom, umjesto čipa ima senzor, a umjesto wirelessa koristi bluetooth.

Ali to nije sve!

Osim toga, ove vam aplikacije nude i mogućnost dnevnog, mjesečnog i godišnjeg praćenja intenziteta i pravilnosti vašeg krvarenja, direktno iz vaše pičke! Tako je, nema više potrebe da same unosite svoje podatke, vaša pička to sada radi umjesto vas!

Naravno, pozadinski diskurs koji ukazuje na važnost i nužnost posjedovanja ovih ingenioznih naprava poziva se na “menstrualnu anksioznost” i “horor priče o menstruaciji koje sve imamo”. U tom je kontekstu ona crvena fleka na gaćicama (ili ne daj bože hlačicama) predstavljena kao ultimativni izvor straha, mogućnost od koje treba tijekom svih dana krvarenja, bez iznimke, neprestano strepiti, a u jednakoj su mjeri osnaženi negativni stereotipi o “specifičnosti” ženskog raspoloženja u pojedinim fazama ciklusa, posebno demonizacija PMS-a.

Moj “najdraži” gadget ovog tipa ipak je pusshy. Pusshy predstavlja mali stick koji se umeće u tampon, ima integriranu lit-ion bateriju te, osim praćenja količine krvi, bilježi i temperaturu rodnice, razinu željeza u menstrualnoj krvi itd. I, po potrebi, vaše podatke šalje i vašim prijateljicama! A uz to omogućuje da svoju okolinu “upozorite” na to krvarite li ili ne, odnosno u kojoj ste fazi ciklusa trenutno. Također, uskoro će omogućiti i povezivanje sa Spotifyem ili Deezerom kako bi, direktno iz vaše pičke, kreirao playlistu prigodnu za pojedine periode vašeg krvarenja (Lana je nedavno osmislila vrlo sličan, analogni vodič za sakralnu glazbu adekvatnu u pojedinim fazama ciklusa… iako nije digitaliziran ni personaliziran, prilično je koristan), a najavljuje i kreiranje autonomne društvene mreže MyPeriods putem koje ćete moći pronaći nove prijateljice koje su istovremeno u PMS-u. Aha!

Pusshy se, “nažalost”, pokazao tek podvalom francuske PR agencije LTV Prod, ali s obzirom na to da već postoje vibratori kojima je moguće upravljati na daljinu (savršen nadomjestak za one u vezama na daljinu), a pune se putem USB-a, sličnu genijalnost vjerojatno uskoro možemo očekivati i u realnosti.

Sva sreća da i dalje postoje džepni kalendari.

1. Coding rights bavi se zagovaračkim politikama usmjerenim na zaštitu ljudskih prava u polju digitalnih tehnologija. Jedna od njihovih recentnih inicijativa, Chupadados, između ostalog je fokusirana na analizu načina na koje vrli novi svijet digitalnih tehnologija, posredstvom menstrualnog ciklusa, eksploatira i kontrolira naša tijela i, konkretnije, naše pičke. I to uz našu pomoć. Ime tog projekta igra je riječima, varijacija na ime mitološkog bića Chupacabra (u domaćoj verziji poznatiji kao drekavac). Dok je Chupacabra krao malo djecu, Chupadados kradu naše podatke. Njihovo istraživanje provedeno u okviru ovog projekta, zasad dostupno samo na španjolskom i portugalskom jeziku, prezentirano u tekstu Natashe Felizi i Joane Varon, zajedno s ondje dostupnim referencama, poslužilo mi je kao osnovni izvor za ovaj tekst. Hvala Renati Avili na linku s kolektivom i tematikom.