PAINFUL EVACUATION
Maša: Nisam ovo očekivala!
Asja: Nisam ni ja. Iskreno me sjebalo
Lana: Mislite na trudnoću? Da, bilo je neočekivano
Maša: Na prvu mi se epizoda činila slabijom od ostatka sezone, što nije čudno jer su prve tri epizode savršene, ali sad su mi na drugo gledanje stvari dobro sjele
Asja: Meni je i na drugo gledanje bila dosta lošija, nekako prvoloptaška s tom idejom da nema smrti bez začeća i novog života
Lana: Pa ovo je jedna od onih s puno zbivanja! Meni je baš dobra
Maša: Da, mora se nešto i dogoditi u sezoni 🙂
Asja: Bezveze mi je i prva scena koja poručuje da spisateljica ne može biti majka i onda BUM! Fakat nisam oduševljena
Postmoderno doba omogućilo je preuzimanje različitih kulturnih utjecaja iz cijeloga svijeta, a povezanost internetom i brzim prijevoznim sredstvima dovela je do boljeg upoznavanja tradicija različitih naroda. Međutim, često izostaje intelektualno promišljanje o posljedicama preuzimanja elemenata specifičnih za neku stranu kulturu. Kultur(al)na aproprijacija termin je pod kojim se podrazumijeva preuzimanje intelektualnog, kulturnog i tradicionalno specifičnog iz kulture koja nije naša vlastita. U brojnim aspektima svakodnevnog života može se naići na primjere utjecaja različitih kultura, ali problem se javlja kad manjine, kojima se oduzima njihovo kulturno nasljeđe, često i religijskog značaja, gube mogućnost očuvanja vlastitog identiteta. Ono što kulturnu aproprijaciju čini različitom od običnog posuđivanja ili razmjene jest moć.
HOSTAGE SITUATION
Asja: Danas razgovaramo o dvije meni najdraže epizode Girls IKAD!
Lana: Ne bih išla tako daleko, ali American Bitch mi je definitivno sad u panteonu epizoda
Maša: Stvarno su obje epizode super, iako potpuno različite
Asja: Taman sam mislila kako li će Lena nadmašiti ovu drugu epizodu, kad ono American Bitch <3
Lana: Hoćemo krenuti od prve?
Asja: Može, ček da pustim Rihannu!
Maša: Dosta sam se smijala na prvu epizodu
Lana: Počelo je klasičnim awkward seksom
Asja: Najgori seks serije, uvjerljivo!
Dodjele Oscara nikad nisu bile moj „guilty pleasure“ zbog toga što uopće ne uživam u njima. Nakon cjelonoćnog gledanja 89. dodjele, u ponedjeljak ujutro dočekao me sms od banke o prispjelom dugovanju koji me natjerao da se zapitam što sam to dobila od ovogodišnjih Oscara? Dugujem li njima nešto? Oscarima se vraćam kao i Eurosongu, ne zato što očekujem nezaboravne sate provedene uz televiziju, već zato što znam da su te dvije manifestacije u direktnoj vezi s mojim bankovnim računom, mojim snovima i problemima koje svakodnevno proživljavam daleko, najdalje od La La Landa i Hollywooda. Pomisao da možemo prespavati Oscare i baviti se samo „pravim problemima“, živjeti svoj „stvarni život“ koji nema nikakvih dodirnih točaka s američkom industrijom zabave, laž je koju nemam namjeru pričati samoj sebi a ni drugima.
Sony, ja i nova postava Ghostbustersa znamo da je kvarenje djetinjstva posao riskantne prirode. Nije teško razumjeti duboku privrženost filmovima koje smo voljeli kao djeca, bez rezerve i cinizma; u njih kao da su pohranjeni dragocjeni dijelovi našeg djetinjstva poput duše Voldemorta u niz strateški odabranih horkruksa. No kako je reanimacija popularnih franšiza svakidašnja pojava, ipak je zapanjila silina emocija kojom je dočekana vijest da će se legendarni Ghostbustersi reinkarnirati u ženskome obličju. Istina, i vijest poput one da će Ben Affleck utjeloviti Batmana izazvala je negodovanje dijela obožavatelja franšize, no ono se ipak ne da usporediti s vojskom Ghostbrosa koja se digla na noge i, oboružana tipkovnicom i pravedničkim bijesom, pokrenula sveti rat u obranu voljenog filmskog klasika od takvog svetogrđa.
Bez obzira na to koliko je, uz neminovnu instinktivnu jezu koju stvara, prijedlog uvođenja jednomjesečnog vojnog roka smješten u tople kolovoške dane djelovao komično i sumanuto, svakako nije pao s neba. Niti je pao na nepripremljen teren. Pitanje vojske i rata zapravo je uvijek nužno i pitanje njihova šireg konteksta, kako onog ideološkog, tako i onog sasvim materijalnog, a onda i njihove međuigre. Stoga smo, potaknuti friškim tragikomičnim medijskim igrokazom koji su nam priredili predsjednica, premijer i njihovi psići, odlučili kroz par točaka koje smatramo posebno relevantnima sagledati na koji se način ovaj, pomalo očajnički, pokušaj remilitarizacije društva uklapa u šire političke, socijalne i ekonomske kontekste.
