Sport: nije za curice

bors7

“Seksizam je dio svakodnevnog života. Ponekad se manifestira nasilno i otvoreno, a ponekad suptilno, preko jezika, ponašanja, običaja, masovnih medija, na radnom mjestu, u spavaćoj sobi, u dječjoj knjizi, zabavnim melodijama – na svim razinama komunikacije. I tu nikakvo načelno opredjeljivanje za ravnopravnost ne pomaže. Seksizam se može suzbiti samo konkretnim svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem na svim područjima – prije svega zbog toga što više nema  nikakve stvarne povijesne osnove.” (Slavenka Drakulić, Vjesnik, 1981.)

O seksizmu kao takvom do danas je već mnogo rečeno/napisano; bilo da se radi o njegovim “nasilnim i otvorenim” ili “suptilnim” varijantama. Analizirajući seksizam u tekstu Glazba i ironični seksizam, Lana Pukanić citira Alannu McArdle koja govoreći o seksizmu u glazbi kaže: “nisam sigurna je li sad posebno gore ili bolje nego što je bilo prije. Mislim da ljudi samo pronalaze nove načine da budu seksisti, čini se da je to jedina stvar koja se mijenja.”

U zadnje vrijeme povod za ponovno promišljanje seksizma, njegovih promjena (ili nepromjenjivosti) te manifestacija pronalazim u sportu, odnosno sportskom novinarstvu/komentarima. Nisam ljubiteljica sporta, osobito me ne zanimaju takmičenja i rezultati, a popratna histerija koja ponekad prati neki sportski susret u meni izaziva ambivalentan miks osjećaja: želje za navijačkim pripadanjem i vojaerskog užitka promatranja sa sigurne udaljenosti. Unatoč vlastitom sportskom (ne)zanimanju, ponekad je, ukoliko se ne želim(o) odreći medija i kontakta s vanjskim svijetom, gotovo nemoguće izbjeći masovnoj histeriji koja prati određena sportska događanja. Dobar je primjer za to bilo i posljednje Svjetsko nogometno prvenstvo. Osim što mi je dalo povoda za malo (pokušaja) navijanja i puno voajerizma, takmičenje i ispadanje Hrvatske s prvenstva proizvelo je i jednu novinsku naslovnicu oko koje se podigla bura na društvenim mrežama. Riječ je o naslovnici koja je ispadanje hrvatske reprezentacije s prvenstva popratila komentarom: “Curice, pakirajte torbice”, aludirajući na taj način na kvalitetu hrvatske igre i na zasluženo ispadanje. Za tu naslovnicu ne bih ni znala da se na društvenim mrežama nisu počeli nizati ogorčeni i revoltirani statusi. Isprva sam se poveselila tim snažnim reakcijama javnosti, (vrlo, vrlo naivno) misleći da su one rezultat uvredljivog i posve nedvosmislenog seksizma takvog naslova. Moje se naivno veselje pretvorilo u naivno čuđenje kada sam shvatila da ogorčenje, revolt te osnivanje grupa koje pozivaju na bojkot dotičnih novina – jer su tim naslovom povrijeđeni naši dečki, naš ponos i naša nacija – zapravo proizlaze iz  drugačije uvrede – netko je naše nogometaše usporedio s curicama! Nekoliko usamljenih komentatorica na društvenim mrežama koje su ukazivale na seksizam bile su ili ignorirane ili počašćene klasičnim trolanjem jer cura, očigledno, ne kuži poantu –  to je povreda Zajedničkog osjećaja ponosa, a ne povreda njezinog ponosa.

curice

Unatoč reakcijama, ništa se zapravo nije promijenilo, novine su nastavile izlaziti, ponos (čiji?) je i dalje čitav, a cijela situacija s naslovnicom uskoro je zaboravljena. Međutim, curice i djevojčice kao apsolutni antipod dečkima i muškarcima, pravim igračima, u zadnje se vrijeme sve češće nalaze  u sportskim rubrikama. Tako smo nedavno, zahvaljujući Jutarnjem, mogli zaviriti u košarkašku svlačionicu kojom vlada tuga i čuti kako “očajni Šarić” misli da gore ne može: “Ne da se nismo potukli nego smo igrali kao curice”. S druge strane (i u drugom sportu), ponekad nam se nude i riječi mudrosti: “nogomet je igra za muškarce, a ne djevojčice”, učeno je pojasnio trener Reala.

Ne pratim, dakle, niti jedan sport i teško se identificiram s navijačima. U nekim se situacijama i poželim identificirati, zbilja uživati u igri i svom popratnom navijačkom folkloru. No, osim što mi se teško uživjeti u bilo kakvo takmičenje, identifikaciju mi dodatno otežavaju, i ogađuju, spomenuti naslovi i usporedbe. Ukratko: ne znam kako bih se identificirala sa sportskim navijanjem i njegovim jezikom. Za razliku od njegovih “suptilnih” ili “ironičnih” manifestacija, seksizam u sportskim komentarima sirov je i neprikriven – nema šale koju nismo shvatile, nema nijansi na koje smo slijepe – postoji samo jezik sporta, sportska spika na koju pristajemo ili ne pristajemo.

Iako mislim da je jasno kao dan te stoga nepotrebno pojašnjavati što je u dotičnom “sportskom rječniku” seksističko, prozivati sportsko navijanje i novinarstvo za seksizam i dalje je škakljivo. U seksističkom svijetu sport je i dalje jedan od najjačih patrijarhalnih bastiona; prozivanje sportskog novinarstva za seksizam u tom smislu samo potvrđuje da sport i žene ne idu zajedno. Prepoznavanje i reakcija na seksizam samo potvrđuje da ženama tu nije mjesto. Potvrđuje da ne kužim(o) spiku.

Izvor: sportcom.hr

Zajednički osjećaj ponosa, proizveden snažnom industrijom i nabijen (najrazličitijim) emocijama, zapravo je “muški” osjećaj ponosa. Zajednički osjećaj u tom je smislu osjećaj pravih muškaraca koji ne podnose da ih se uspoređuje sa ženama. Žene su dobrodošle kao navijačice ako pristanu na takav jezik, ako ne inzistiraju na svom (u)djelu u slavlju i/ili porazu. Ako se utope u (muškom) navijačkom tijelu. Sugestija da seksizam u spomenutim novinskim naslovima vrijeđa moje a ne zajedničke (muške) osjećaje samo je dokaz moje (ženske) plačljive prirode i potrebe za cjepidlačenjem.

Čini mi se da sam, u navijačkom smislu, izgubljen slučaj. Jednostavno, smeta me povezivanje (sportske) nesposobnosti sa ženama, kao i optužba da “ne kužim” o čemu se tu zapravo radi. Smeta me upravo zato što kužim, zato što je to šire od sporta, važnije od Svjetskog nogometnog prvenstva, zato što je svakodnevno.

Autor naslovne fotografije Juan Stockenstroom

Komentari
  1. bizi
    • Modesty
  2. bizi
  3. bizi
  4. bizi
    • Vedrana
      • bizi
          • bizi
        • Gargantua
          • bizi
  5. Vedrana
    • bizi
  6. Vedrana
    • bizi
    • bizi
      • Maratonka
        • bizi
    • nienna
  7. Vedrana
  8. Nomest
  9. Orwell's farm
      • bizi
      • Petra
          • Petra
        • bizi
  10. Orwell's farm
    • bizi
    • bizi
    • Petra
  11. tamara
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
#YouToo
Feminizam i socijalizam: kritička povijest
Obiteljski zakon, RANT EDITION
Jill Soloway: pomicanje granica roda i žanra
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Angelizacija puka
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Long Black Dick 24
Ljubav u doba socijalizma i ostale queer romanse Sarah Waters
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Tko zna bolje od mame: savjetodavni priručnici i majčinstvo
Feministička trudnoća u devet crtica
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Potraži ženu u jugoslavenskom socijalizmu
Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Pain babes: o queer djevojaštvu s invaliditetom
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Zlostavljanje s rokom trajanja
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Bebe devedesetih i Mimi Mercedez
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva