Samo mizandrično, molim!

Optužbe za mizandriju rutinski se već pojavljuju u komentarima (pretežno muškaraca) na Mufu. „Ni malo nisam sumnjao da će gospođica Pukanić uz svojstvenu joj aroganciju u svoj odgovor suptilno upakirati i mizandriju“, piše jedan komentator, dok mi jedan drugi imputira „netolerantnu mizandričnu površnost“. Mizandrija je, kaže rječnička definicija, „patološka mržnja žene prema muškarcima“, a mizandra „žena koja iskazuje neprijateljstvo prema muškarcima“.

Trenutna popularnost mizandrije kao etikete među antifeministički nastrojenom ekipom neodvojiva je od uzleta ironične feminističke mizandrije u posljednjih nekoliko godina. Vjerojatno ste se bar na internetu susreli sa šalicama, bedževima, goblenima s natpisom poput MALE TEARS, BAN MEN, MISANDRIST ili mnogo blažeg LORD, GIVE ME THE CONFIDENCE OF A MEDIOCRE WHITE MAN. Agresivni natpisi u pravilu su kombinirani s vrlo „femininim“ dizajnom (rozom bojom, dopadljivim crtežom), osim u slučaju gifova, koji su uglavnom izvučeni iz filmova i serija, gdje natpis MISANDRY najčešće lebdi nad ženom koja tuče muškarca.

SONY DSC

Jasno mi je da nekoga slabo upoznatog s feminizmom, odnosno nekoga tko o feminizmu zna tek ono što vidi u mainstream medijima, ovaj opis ironične mizandrije može zgroziti. „Dakle, one otvoreno priznaju da MRZE muškarce i žele ih uništiti? Prestrašno!!“. U tom smjeru ide tekst Sare Begley za Time, u kojem kritizira ironičnu mizandriju i piše da feminizmu za rušenje patrijarhata treba što više saveznika: „Govoriti polovici populacije da ih mrzimo, čak i u šali, nije način kojim ćemo to postići. Feminizam se još uvijek itekako bori za srca i umove; igrati na smisao za humor vrlo malog dijela populacije može biti dobar način da se alijenira ostale. Time ne želim reći da feministkinje trebaju ublažiti svoje zahtjeve i prigovore kako bi se svidjele što većem broju ljudi. No da bi ljudi bili na vašoj strani, potrebna vam je privlačna poruka. Humor može pomoći. Ali ironična mizandrija jednostavno je loš PR“.

Jess Zimmerman za Slate je pak izjavila da je ironična mizandrija „reductio ad absurdum“; da se radi o „zauzimanju najpretjeranijeg, najneuvjerljivijeg iskrivljavanja vaše pozicije, kako bi se pokazalo da je suludo“. Radi se, piše autorica članka, o šali, „ironičnom stavu koji dopušta ženama da se identificiraju protiv onoga što očito nisu: karikatura mrziteljice muškaraca s misijom njihova potpunog uništenja“.

Naravno, da bi se ironija shvatila, potrebno je prvo razumjeti ono što se ironizira, a većini ljudi to neće poći za rukom – jer su usvojili upravo karikaturalni, stereotipni opis feminizma. Begley očito zastupa stav prema kojemu je dužnost feministkinja odgovorno educirati javnost o ciljevima feminizma, a ne zabavljati se među sobom. No feminizam već desetljećima vrlo jasno (i pristojno) ispisuje svoje teorije, a danas to radi i na internetu, dostupniji nego ikad. Kriviti feministkinje koje se šale s mizandrijom za neprivlačnost feminizma, a ne pripisati tu krivnju prvenstveno načinu na koji se feminizam ignorira, marginalizira i iskrivljava u moćnim diskursima poput obrazovanja i mainstream medija čini mi se nepoštenim. Prisiljava feministkinje da u svom djelovanju uvijek budu besprijekorne, robotski spremne progutati sve demotivirajuće gluposti i seksizme s kojima se kao feministkinje i žene svakodnevno susreću i na njih nepogrešivo, edukativno odgovoriti. Zahtijeva ogromne kapacitete strpljenja i vremena. Zahtijeva od žena da budu upravo ženstvene – stalno strpljive, empatične i pune razumijevanja.

Zašto je ironična mizandrija (nekim) feministkinjama prihvatljiva, dok ironični seksizam nipošto nije? Odgovor je vrlo jednostavan: jer mizandrija, za razliku od mizoginije, ne postoji i šaljenje s njom ne banalizira stvarne posljedice mizandrije. Da, postoji kao pojam u rječniku, i da, vjerojatno postoje neke žene koje zaista ne vole muškarce (ne ja, neki su od mojih najboljih prijatelja muškarci!), ali mizandrija nema stvarnu moć. Nema nikakav utjecaj na društvene strukture, nikakav upliv u javni diskurs i apsolutno nikakvu institucionalnu potporu. Za razliku od mizoginije. Mizandrija ne ubija, ne siluje, ne ograničava ničije tjelesne slobode. Za razliku od mizoginije. Mizandrija nije opće mjesto popularne kulture, od kriminalističkih serija do holivudskih blockbustera, od književne kritike do glazbene kritike. Za razliku od…

giphy

Mizandrija jednostavno ne postoji kao opreka mizoginiji jer bi to impliciralo postojanje ravnoteže –  mržnja prema muškarcima nasuprot mržnji prema ženama. A ta ravnoteža ne može postojati jer je patrijarhat u svom temelju sustav neravnoteže: sustav nejednakosti, u kojem je bazična vrijednost muškaraca, i njihova ljudskost, veća od vrijednosti žena i njihove ljudskosti. On se i danas održava zahvaljujući stoljećima seksističkog obrazovanja i manje ili više suptilnih oblika seksizma koji oblikuju naš sustav vrijednosti; mušku superiornost i žensku inferiornost.

To također, da istaknem i potpuno očito, ne znači da muškarcima cvatu ruže. No kad govorimo o zapadnjačkim društvima poput našeg, „muška prava“ za koja se treba boriti ne postoje van patrijarhalnog društvenog uređenja. Društvena regulacija (ne)prihvatljivih muških ponašanja (suze, snaga, agresija, uspješnost, izražena (hetero)seksualnost) i uloga (priskrbljivač, ratnik, manje kompetentni roditelj) rezultat je istog tog sustava. Muškarce ne kažnjava feminizam, kako MRA-ovci vole tvrditi, već patrijarhat. Sve te negativne posljedice za muškost svejedno proizlaze iz njoj pripisane pozicije društvene moći. Koliko god stvari u praksi loše stajale za mnoge muškarce, zahvaljujući simbiozi kapitalizma i patrijarhata, mehanizmi funkcioniraju tako da na vrhu uvijek sjedi netko nalik na njih – bijeli, cis i uglavnom strejt muškarac.

2350aa991c65c99ef0dad01ce5ab0d5c

Ironična mizandrija za mene je nešto što nema nikakve veze s mržnjom, nego s osjećajem oslobođenja, jer je prvenstveno vežem uz predivan mizandrični opus Mallory Ortberg na Toastu. Oslobađajući osjećaj o kojem govorim u mom slučaju znači odbacivanje muškog autoriteta i želje za nekim oblikom muške potvrde kao ultimativnim dokazom (moje) vrijednosti (koja proizlazi, naravno, iz pretpostavljene superiornosti muškaraca na svim poljima, ali i ženskog (hetero) imperativa: budi privlačna, budi dopadljiva muškarcima). Ono što njena mizandrija poručuje nije „mrzimo muškarce vatrom tisuću sunaca i želimo ih ubiti“, nego: „muškarci? LOL“. Pritom se stvara osjećaj zajedništva i eskapizma od stvarnog svijeta u kojem baš i nemamo luksuz reći „muškarci? LOL“, osim ako imamo sreću da živimo u lezbijskoj separatističkoj komuni. Ravnodušnost i izrugivanje muškarcima kakvo se događa na Toastu najbolje je opisati kao patronizirajuće, i to je ono što živcira muške seksiste: osjećaj da im netko otima poziciju superiornosti, a taj je netko mlada žena, tradicionalna meta njihovog patroniziranja. Neugodan i mnogim ženama dobro poznat položaj onoga tko nema riječ, već o njemu govore drugi.

No postoji još jedan izrazito bitan aspekt internetske mizandrije o kojem piše Charlotte Shane – „njegova potencijalno subverzivna kvaliteta: jasno žensko potvrđivanje njihove ljutnje, koja se inače tako često potiskuje, apatologizira i odbacuje“, zbog koje joj smeta kad se mizandriju prikazuje tek kao šalu. Socijalizirane da budemo pristojne, dopadljive i da redovito ugađamo, potiče nas se da ne pokazujemo svoju ljutnju, jer tad smo vještice i luđakinje, a našu se bol, tugu i suze, čak i kad ih same eksplicitno lociramo u političkom, radije čita kao spektakl emocionalnosti i slabosti. Jedan je od većih uspjeha patrijarhata to kako uspijeva delegitimizirati sve ventile kroz koje ženski osjećaj nezadovoljstva može izaći. I to koliko je lako previdjeti da pozivima na sabranost i političku neemocionalnost, te istovremenim ignoriranjem svega što je već (sabrano i smireno) napisano o opresiji, seksisti štite upravo vlastito pravo da se osjećaju dobro.

Shane  na kraju svog tekstu zaključuje da mizandrija kao šala nije adekvatna feministička taktika. „Suvremena mizandrija, u svom trenutnom samozatajnom obliku, nije dovoljna za mene jer pravednička ženska ljutnja za mene nije šala. Ženska bol nije šala. I propusti individualnih muškaraca, i muškaraca kao grupe, da isprave ili se odupru instinktima agresije, zlostavljanja, okrutnosti, društvene neodgovornosti i seksizma nisu šala. To ne znači da situacija ikada treba ili može biti riješena nasiljem. Ali znači da trebamo mnogo više od smijeha“.

Kad na Asjin prošlotjedni tekst o šutnji i tome kako je Stoya progovorila o Deenovom silovanju dobijemo komentar „Prisilan seks nije isto što i silovanje“, što drugo reći nego:

fWyxo55

tumblr_inline_nue8rdn2SC1s38as5_500

tumblr_nue9p2tLwF1rl6c79o1_500

Komentari
  1. T
      • netko
  2. tiko tores
  3. Pravi muškarac
  4. Zeleni krastavac
      • Zeleni krastavac
          • Zeleni krastavac
  5. Pravi muškarac
  6. Pravi muškarac
zlj2
Srce nije kamen: pokušaj obračuna sa “Zabranjenom ljubavi”
Laž apolitične kulture
Konferencijska večera-kabare
Arhitektura i feminizmi: mali pojmovnik
toni3
“Cosmo” i četvrti val feminizma
naslovna
Pokvari mi djetinjstvo: “Ghostbusters”
protectedimage
Muf chata o Girls (S06 E01)!
161014_3116002_The_Pool
Šutnja i osjećaji
Red Room
Vrijeme “revivala”
slikovnice-cover
Blagdanski šoping vodič kroz svijet subverzivnih slikovnica
Arrival: sadašnjost buduće prošlosti
how-to-get-away
Cijena moći u “How to Get Away with Murder”
"Crvenkapica", ilustrirao Edward Gorey
Crvenkapica u raljama feminizma
BAD MOMS
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
hm
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
ROOM_01082609-e1452462797956
Klaustrofobija roditeljske ljubavi
Greyhound Racing in Macau at the Macau (Yat Yuen) Canidrome Co. Ltd. 28MAY11 (For Post Magazine 05/06/2011)
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
makeup-cover
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
deny
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
saponia
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
friendship-cover2
Neka počne zlatno doba
amandaknox_01
Fatalna Amanda Knox
d03cae5441d542a88a34eb0ebf225905
Proizvodnja Lolite
desert-cactus
Sada i nekada i zauvijek ljeto
ja-sam-mia
Vrlo kratka analiza spota “Želim živjeti!” pomoću dijagrama
saponia
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
Neil Wax, Blame
Antigona na Bleiburgu
lego
S LEGOm gradite rodne podjele!
solange-cover1
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Greyhound Racing in Macau at the Macau (Yat Yuen) Canidrome Co. Ltd. 28MAY11 (For Post Magazine 05/06/2011)
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
amanda-cover
Amanda Palmer, između bunta i privilegija
Beyonce-Formation-compressed
Koordinacija (političkog) pokreta: Beyoncéin “Formation” kao naputak za revoluciju
Transrodne žene su žene
feelreal
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
toni3
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Černobil. Fotografije: Lea Horvat
Ljeto u Černobilu
friendship-cover2
Neka počne zlatno doba
tumblr_mg6lkmn0iz1r7qnjjo1_1280
Savršena žrtva