Sport: nije za curice
“Seksizam je dio svakodnevnog života. Ponekad se manifestira nasilno i otvoreno, a ponekad suptilno, preko jezika, ponašanja, običaja, masovnih medija, na radnom mjestu, u spavaćoj sobi, u dječjoj knjizi, zabavnim melodijama – na svim razinama komunikacije. I tu nikakvo načelno opredjeljivanje za ravnopravnost ne pomaže. Seksizam se može suzbiti samo konkretnim svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem na svim područjima – prije svega zbog toga što više nema nikakve stvarne povijesne osnove.” (Slavenka Drakulić, Vjesnik, 1981.)
O seksizmu kao takvom do danas je već mnogo rečeno/napisano; bilo da se radi o njegovim “nasilnim i otvorenim” ili “suptilnim” varijantama. Analizirajući seksizam u tekstu Glazba i ironični seksizam, Lana Pukanić citira Alannu McArdle koja govoreći o seksizmu u glazbi kaže: “nisam sigurna je li sad posebno gore ili bolje nego što je bilo prije. Mislim da ljudi samo pronalaze nove načine da budu seksisti, čini se da je to jedina stvar koja se mijenja.”
U zadnje vrijeme povod za ponovno promišljanje seksizma, njegovih promjena (ili nepromjenjivosti) te manifestacija pronalazim u sportu, odnosno sportskom novinarstvu/komentarima. Nisam ljubiteljica sporta, osobito me ne zanimaju takmičenja i rezultati, a popratna histerija koja ponekad prati neki sportski susret u meni izaziva ambivalentan miks osjećaja: želje za navijačkim pripadanjem i vojaerskog užitka promatranja sa sigurne udaljenosti. Unatoč vlastitom sportskom (ne)zanimanju, ponekad je, ukoliko se ne želim(o) odreći medija i kontakta s vanjskim svijetom, gotovo nemoguće izbjeći masovnoj histeriji koja prati određena sportska događanja. Dobar je primjer za to bilo i posljednje Svjetsko nogometno prvenstvo. Osim što mi je dalo povoda za malo (pokušaja) navijanja i puno voajerizma, takmičenje i ispadanje Hrvatske s prvenstva proizvelo je i jednu novinsku naslovnicu oko koje se podigla bura na društvenim mrežama. Riječ je o naslovnici koja je ispadanje hrvatske reprezentacije s prvenstva popratila komentarom: “Curice, pakirajte torbice”, aludirajući na taj način na kvalitetu hrvatske igre i na zasluženo ispadanje. Za tu naslovnicu ne bih ni znala da se na društvenim mrežama nisu počeli nizati ogorčeni i revoltirani statusi. Isprva sam se poveselila tim snažnim reakcijama javnosti, (vrlo, vrlo naivno) misleći da su one rezultat uvredljivog i posve nedvosmislenog seksizma takvog naslova. Moje se naivno veselje pretvorilo u naivno čuđenje kada sam shvatila da ogorčenje, revolt te osnivanje grupa koje pozivaju na bojkot dotičnih novina – jer su tim naslovom povrijeđeni naši dečki, naš ponos i naša nacija – zapravo proizlaze iz drugačije uvrede – netko je naše nogometaše usporedio s curicama! Nekoliko usamljenih komentatorica na društvenim mrežama koje su ukazivale na seksizam bile su ili ignorirane ili počašćene klasičnim trolanjem jer cura, očigledno, ne kuži poantu – to je povreda Zajedničkog osjećaja ponosa, a ne povreda njezinog ponosa.
Unatoč reakcijama, ništa se zapravo nije promijenilo, novine su nastavile izlaziti, ponos (čiji?) je i dalje čitav, a cijela situacija s naslovnicom uskoro je zaboravljena. Međutim, curice i djevojčice kao apsolutni antipod dečkima i muškarcima, pravim igračima, u zadnje se vrijeme sve češće nalaze u sportskim rubrikama. Tako smo nedavno, zahvaljujući Jutarnjem, mogli zaviriti u košarkašku svlačionicu kojom vlada tuga i čuti kako “očajni Šarić” misli da gore ne može: “Ne da se nismo potukli nego smo igrali kao curice”. S druge strane (i u drugom sportu), ponekad nam se nude i riječi mudrosti: “nogomet je igra za muškarce, a ne djevojčice”, učeno je pojasnio trener Reala.
Ne pratim, dakle, niti jedan sport i teško se identificiram s navijačima. U nekim se situacijama i poželim identificirati, zbilja uživati u igri i svom popratnom navijačkom folkloru. No, osim što mi se teško uživjeti u bilo kakvo takmičenje, identifikaciju mi dodatno otežavaju, i ogađuju, spomenuti naslovi i usporedbe. Ukratko: ne znam kako bih se identificirala sa sportskim navijanjem i njegovim jezikom. Za razliku od njegovih “suptilnih” ili “ironičnih” manifestacija, seksizam u sportskim komentarima sirov je i neprikriven – nema šale koju nismo shvatile, nema nijansi na koje smo slijepe – postoji samo jezik sporta, sportska spika na koju pristajemo ili ne pristajemo.
Iako mislim da je jasno kao dan te stoga nepotrebno pojašnjavati što je u dotičnom “sportskom rječniku” seksističko, prozivati sportsko navijanje i novinarstvo za seksizam i dalje je škakljivo. U seksističkom svijetu sport je i dalje jedan od najjačih patrijarhalnih bastiona; prozivanje sportskog novinarstva za seksizam u tom smislu samo potvrđuje da sport i žene ne idu zajedno. Prepoznavanje i reakcija na seksizam samo potvrđuje da ženama tu nije mjesto. Potvrđuje da ne kužim(o) spiku.
Izvor: sportcom.hr
Zajednički osjećaj ponosa, proizveden snažnom industrijom i nabijen (najrazličitijim) emocijama, zapravo je “muški” osjećaj ponosa. Zajednički osjećaj u tom je smislu osjećaj pravih muškaraca koji ne podnose da ih se uspoređuje sa ženama. Žene su dobrodošle kao navijačice ako pristanu na takav jezik, ako ne inzistiraju na svom (u)djelu u slavlju i/ili porazu. Ako se utope u (muškom) navijačkom tijelu. Sugestija da seksizam u spomenutim novinskim naslovima vrijeđa moje a ne zajedničke (muške) osjećaje samo je dokaz moje (ženske) plačljive prirode i potrebe za cjepidlačenjem.
Čini mi se da sam, u navijačkom smislu, izgubljen slučaj. Jednostavno, smeta me povezivanje (sportske) nesposobnosti sa ženama, kao i optužba da “ne kužim” o čemu se tu zapravo radi. Smeta me upravo zato što kužim, zato što je to šire od sporta, važnije od Svjetskog nogometnog prvenstva, zato što je svakodnevno.
Autor naslovne fotografije Juan Stockenstroom
-
Mizoginija umornog Čadeža
Jutarnji list sinoć je objavio istinski užasan tekst Tomislava
-
40 dana za život
Izvadci iz scenarija romantične komedije 40 dana za život.
-
Pokušale smo fotošopom dati smisao za humor urednicima Telegrama
Inspirirane šaljivim tekstom “Pokušali smo fotošopom udebljati 13 poznatih (i
zene su fizicki slabije od muskaraca, a djeca fizicki slabija od odraslih ljudi, pa je samim time degradirajuce odraslog muskog sportasa usporediti sa zenskim djetetom – curicom.
ali izgleda da politicka korektnost nadilazi bioloske cinjenice.
Seksizam nema granica i nailazimo na njega u svakoj dnevnoj sekundi (ili svakodnevno), čak i kod najbanalnijih situacija! Nikada neću zaboraviti kako je B. Sušec tijekom prenošenja i komentiranja sportskog događaja na TV(ne sjećam se konkretno o kojem događaju se radilo, bilo je to prije par godina) pitao svoju kolegicu (Anamarija?!) koja je taman davala sportski komentar na utakmicu održanu u Dražicama – “Anamarija, znaš li ti gdje je dražica!?”
Mislim da ne trebam dalje navoditi primjere ….pravi “jaki “muškarac…ma, curica!!
izvrstan i ostrouman clanak, diskriminacija zena je uistinu u svim porama naseg drustva i tuzno je da toliko ljudi ne vidi otvoreni seksizam poput ovog u naslovu 24sata.
da li mi je komentar sad prikladan za objavu?
this is why we can’t have nice things.
gle na kraju mi objavili sve komentare ipak! 😀 kul.
Prvo, u tekstu se uopće ne radi o fizičkoj snazi nego o opreci dobra igra/loša igra koja se poistovjećuje sa muškim (dobrim) /ženskim (lošim).
Drugo, seksizam koji ‘žensko’ poistovjećuje sa slabim i neuspješnim a ‘muško’ sa jakim i uspješnim je vrijednosni sustav koji je podloga zaključivanja o svijetu (pa tako i o sportu i biologiji). Dakle, slijed razmišljanja ne ide u smjeru vidim/opažam pa onda donosim zaključak (stvaram uvjerenje) već upravo suprotno.
naravno da se radi o fizickoj snazi koja je u (ovom) sportu presudna. uzmimo u obzir koliko su zene smijesno lose u sportu u odnosu na muskarce. al stvarno uzasne, do te mjere da usporedba cak nije ni fer. bas zato se ni ne natjecu zajedno, nego odvojeno.
nema tu nikakve diskriminacije nego jednostavne bioloske cinjenice.
a ako usporedba diskriminira, onda jednako diskriminira i djecu koliko i zene, obzirom da su igraci usporedjeni sa zenskom DJECOM.
ajde sad molim te prestani. ovo nije mjesto na kojem ćeš uvjeravati autorice i čitateljice da su njihovi doživljaji seksizma pogrešni ili profulani, niti objašnjavati zašto neke teme (poput menstruacije) nisu validne teme za feminizam. ako imaš dojam da je ovo poligon za dokazivanje da feministkinje pretjeruju i to je ono što dolaziš raditi ovdje, sad je vrijeme da shvatiš da to neće ići.
u suprotnom ti savjetujem da, ako te feminizam stvarno zanima, malo prestaniš docirati i učiš.
THIS is why we can’t have nice things. imam puno toga za reci na temu ovog komentara i njegove “kritika je ovdje nepozeljna” poante, ali bojim se da bi opet ispalo kao da dociram, pa necu skoro nista napisati.
“ovo nije mjesto na kojem ćeš uvjeravati autorice i čitateljice da…”
a citatelji nista? njih nemate ili ne zelite? muskarci nisu dio svijeta u kojem zivite i koji bi trebalo senzibilizirati na probleme seksizma? this is why YOU can’t have nice things.
Naravno da je jedan dio usporedbe taj da se radi o djeci; e sad zamisli malo drukčiju naslovnicu: “Dječice, pakirajte kufere”. U tom slučaju se ne bi moglo opravdano govoriti o seksizmu; u ovom slučaju se to itekako može. Nekako je autor ovih komentara uspio/la profulati tu cijelu poantu (uz obavezno pozivanje na fizičku snagu i biološke razlike u istoj; a čovjek bi onda rekao da je Materazzi bio jedan od najboljih nogometaša, ne?).
I još jedna stvar. Bizi isto tako svodi farsu pod nazivom RH reprezentacija na SP2014 na puki nedostatak fizičke snage (zato jer argument da ovaj naslov ne predstavlja seksizam to jednostavno zahtijeva da cijela stvar šljaka). Ali to uopće nema veze s realnim razvojem događaja; nije fizička snaga bila presudna. Savjetujem autoru da pogled prebaci s bicepsa i tricepsa na trenersku klupu.
hvala na uvazavanju dijela mog komentara o djeci. impliciranjem da “djecice pakirajte kofere” ne bi bila seksisticka formulacija, ipak se izbjegava onaj drugi dio: a to je da bi ona (ako cemo biti doslijedni) diskriminirala djecu.
zasto se na taj dio nitko ne osvrce i ne vrijedja u ime djece, ne znam.
fizicka snaga naravno nije imala utjecaja u doslovnom smislu, ali je inace kljucan faktor koji odredjuje zensku inferiornost u sportskom smislu. kod djece se radi o nedostatku snage i iskustva, a kod zenskog spola samo o nedostatku snage.
time je za odraslog profesionalnog muskog sportasa usporedba sa curicom naravno uvredljiva, jer implicira da unatoc svojoj snazi i iskustvu igra kao netko slabasan i neiskusan.
ili netko zeli reci da je to sto su curice slabasne u odnosu na odrasle muskarce isto posljedica patrijarhalnog nacina odgoja?
Meni je zabavno kako netko: a) iz teksta izvuče posve suprotnu ideju od one koju sam ja imala na umu (što je legitimno), ali onda: b) nastoji sve uvjeriti kako se u tekstu zapravo radi o tome o čemu on misli da se radi- zato što ne razumije (očigledno) da tekst nije o sportašicama nego o seksizmu u sportskom novinarstvu i c) sve to začini opaskom kako su žene ‘smiješno loše’ u sportu u odnosu na muškarce (po standardu: citius altius fortius) što, opet, nema veze s temom koju sam nastojala otvoriti 🙂
pa zene i jesu smijesno lose u odnosu na muskarce po tom nacelu. kao sto su djeca smijesno losa u odnosu na odrasle osobe. to ne znaci da su zene losije generalno ili manje vrijedne kao osobe, to samo znaci to sto znaci. bioloske razlike.
o tome se ne prica, jer je glupo i besmisleno pricati o necem tako ocitom, nikom ni ne pada na pamet osporavati to.
ako autorica pokusava citetelj(ic)e uvjeriti u svoje vidjenje, valjda je legitimno da ja (kad su vec komentari dozvoljeni) izrazim neslaganje s tim vidjenjem, smatram da je ono potpuno neutemeljeno, pa to pokusam i objasniti.
Apsolutno je legitimno. Ali, kao što rekoh, cilj mi je u tekstu bio pisati o seksizmu u sportskom novinarstvu, seksizam je baza a interpretacija je naknadna. Da ponovim: seksizam koji ‘žensko’ poistovjećuje sa slabim i neuspješnim a ‘muško’ sa jakim i uspješnim je vrijednosni sustav koji je podloga zaključivanja o svijetu (pa tako i o sportu i biologiji). Dakle, slijed razmišljanja ne ide u smjeru vidim/opažam pa onda donosim zaključak (stvaram uvjerenje) već upravo suprotno. Pozdav!
u pravu si kad kazes da je ovdje zakljucak (da su curice lose u sportu) dosao prije opazanja (da su nasi igraci igrali lose kao curice).
samo sto ja nikako ne mogu vidjeti seksizam u apriornom koristenju zakljucka da su curice lose u sportu, kad je to nepobitna cinjenica. mislim, jesi li ikad vidjela curicu u sportu? nije ti to dosta?
ti u naslovu vidis povezivanje zenskog sa slabim i neuspjesnim, ja vidim povezivanje zenskog sa fizicki slabim.
i nije mi jasno kako moze biti seksizam nazvati zenu zenom.
@bizi – kritika koja polazi od toga da negira seksizam? jasno ti je da upravo to radiš u svojim komentarima? pokušavaš objašniti da nešto nije seksističko jer je logično, biološki uvjetovano i jednostavno očito. pritom ne uviđaš da su te velike kategorije znanja, biologije i očitosti nastajale kroz povijest koja je bila (i jest) patrijarhalna. i da mi možda ne vjerujemo u njihovu objektivnost.
čitaš li ikad komentare na drugim sajtovima? ako da, sigurno znaš koliko u njima ima seksizma, rasizma, homofobije, govora mržnje. znaš li koliko hrvatskih feminističkih sajtova postoji? znaš li koliko njih ima otvorene komentare? dva. ovo je jedan. u moru internetskog seksizma i odvratnosti, ovo je prostor gdje bi se žene, djevojke i svi koji trpe taj pritisak trebali osjećati sigurno pisati o svojim feminističkim idejama i iskustvima seksizma. ne mogu ti opisati koliko mi je to važnije od tvojih kritika na bazi biološke razlike i koliko me nervira ideja da na mjestu koje bi trebalo biti ugodno i sigurno te čitateljice i čitatelji čitaju tvoje negiranje seksizma. možeš li to shvatiti?
“There are the occasions that men—intellectual men, clever men, engaged men—insist on playing devil’s advocate, desirous of a debate on some aspect of feminist theory or reproductive rights or some other subject generally filed under the heading: Women’s Issues. These intellectual, clever, engaged men want to endlessly probe my argument for weaknesses, want to wrestle over details, want to argue just for fun—and they wonder, these intellectual, clever, engaged men, why my voice keeps raising and why my face is flushed and why, after an hour of fighting my corner, hot tears burn the corners of my eyes. Why do you have to take this stuff so personally? ask the intellectual, clever, and engaged men, who have never considered that the content of the abstract exercise that’s so much fun for them is the stuff of my life.
There is the perplexity at my fury that my life experience is not considered more relevant than the opinionated pronouncements of men who make a pastime of informal observation, like womanhood is an exotic locale which provides magnificent fodder for the amateur ethnographer. And there is the haughty dismissal of my assertion that being on the outside looking in doesn’t make one more objective; it merely provides a different perspective.
There are the persistent, tiresome pronouncements of similitude between men’s and women’s experiences, the belligerent insistence that handsome men are objectified by women, too! that women pinch men’s butts sometimes, too! that men are expected to look a certain way at work, too! that women rape, too! and other equivalencies that conveniently and stupidly ignore institutional inequities that mean X rarely equals Y. And there are the long-suffering groans that meet any attempt to contextualize sexism and refute the idea that such indignities, though grim they all may be, are not necessarily equally oppressive.
There is the unwillingness to listen, a ferociously stubborn not getting it on so many things, so many important things. And the obdurate refusal to believe, to internalize, that my outrage is not manufactured and my injure not make-believe—an inflexible rejection of the possibility that my pain is authentic, in favor of the consolatory belief that I am angry because I’m a feminist (rather than the truth: that I’m a feminist because I’m angry).”
http://www.shakesville.com/2009/08/terrible-bargain-we-have-regretfully.html
neizmjerno mi je drago da smo dosli do pitanja vjere u kategorije znanja, biologije i ocitosti. drago mi je jer je to svijet dokaza i cinjenica, a ne misljenja i vjere. ako se okrenemo tom polju, vrlo brzo cemo doci do toga sto je utemeljeno a sto ne, sto je istina, a sto zelja.
npr., ako ne poznamo dovoljno biologiju, mozemo sumnjati u fizicku inferiornost zenskog tijela u odnosu na musko, ubaciti u jednadzbu socijalne obrasce koji stoljecima odvracaju zene od sporta, malo odgojne psihologije i evo nam sasvim solidnog i potkovanog argumenta na kojem cemo dalje graditi tezu da je svako isticanje zenskog tijela kao fizicki inferiornog muskom zapravo seksisticki obrazac koji je kroz patrijarhat i doveo do stanja koje trenutno imamo, a koje omogucuje i dalje perpetuira taj seksizam.
s druge strane, da smo se na pocetku okrenuli biologiji i nesto naucili o testosteronu i gradji muskog i zenskog tijela, ne bi bili u stanju sumnjati u fizicku inferiornost zenskog tijela u odnosu na musko, pa bi gornja teorija pala u vodu u samom zacetku.
onda bi se medjutim, mogli pozabaviti pitanjem koliko cinjenica da su zene fizicki slabije utjece na nasu percepciju, na koji ju nacin probavljamo i na koji nacin bi se trebali najbolje nositi s tim saznanjem. tek onda bi se mogli informirano zapitati koliko u sportu ima seksizma i sto je utemeljeno a sto ne.
ako iz neznanja dovodimo u pitanje nesto sto se realno ne moze dovesti u pitanje, miniramo sami sebe i ostrica argumenta je previse tupa cak i kad pogodi metu.
istina, ja negiram seksizam. ali ne seksizam kao pojavu, nego seksizam u konkretnim slucajevima (kao npr. u ovom clanku). bas zato sto smatram da ostrica koja bi trebala pogoditi u seksizam otupi svaki put kad pogodi nesto drugo.
vidis, ja u neku ruku sebe smatram feministom. u najmanju ruku sam simpatizer feminizma. feminizam je uostalom pokret koji se bori za prava drustvene skupine koja mi je vrlo draga. moja kritika feminizma zapravo je zelja da on bude snazniji i utemeljeniji. koliko god mi je feminizam drag, toliko mi je mrska slika ljute feministice koja apsolutno svugdje trazi i vidi nepravdu, patrijarhat i opresiju i spremno okrivljava druge i za stvarna i za zamisljena nedjela.
i ne, nije mi slika te feministice mrska zato sto je glasna i njen prst je uperen u mene, nego zato sto je ona razlog zasto vecina ljudi feminizam ne shvaca ozbiljno. zbog nje je ostrica feminizma tupa.
zbog puste zelje da se seksizam pronadje tamo gdje ga nema, cijeli jedan portal moze biti odbacen kao nekvalitetan i nevjerodostojan, pa tako ispod radara proci odlicni clanci poput ovog: http://muf.com.hr/2014/04/04/druga-strana-kjv-a-skandal-djevojke/ ili ovog: http://muf.com.hr/2014/03/06/this-is-what-makes-us-girls/
razumijem potrebu za prostorom gdje ce se zene osjecati sigurne i otvoreno bez strahova govoriti o feministickim idejama i iskustvima seksizma. zene svaki dan prolaze kroz borbu, pa je ta potreba potpuno prirodna.
s druge strane, borba konstantno traje i jedno od njenih pravila je da ne mozete biti sigurne kad javno nastupate. internet portal nije mjesto gdje cete se osjecati sigurno, internet portal je bojiste. ako ga tako shvatite, on moze biti bojiste na vasem terenu, gdje vi diktirate pravila i birate bitke.
to je naravno, pod pretpostavkom da ste feministice koje se stvarno bore za drustvenu promjenu, a ne da pisete ovdje jer ce “redovna kolumnistica jednog od najpoznatijih hrvatskih feministickih portala” izgledati lijepo u CV-u, ili jednostavno jer ocekujete da ce vam netko zapljeskati i pogladiti ego.
ako je prva pretpostavka tocna, onda smatram da su vam komentari poput mojih itekako korisni u vasoj borbi. ako je pak istina ovo drugo ili trece, onda niste ni zasluzile nista drugo nego da vam budem smetnja i iritacija.
Po toj logici, da si na satu biologije učio kako su bijeli muškarci plavih očiju superiorni drugim rasama, ili da su Židovi škrti i dobri s novcem, to je onda dovoljan razlog da postaneš šovinist ili antisemit, i potpuno siguran u biološku uvjetovanost svog stava. Dobro razmišljanje frende.
srecom, arijevska superiornost je u praksi vrlo lako opovrgljiva.
empirija, dokazi i provjerljivost – glavni neprijatelji vecine komentator(ic)a ovog clanka.
<3
U tvom postu ima toliko stvari oko kojih se ne slažem s tobom da ne znam gdje bih počela. Ne da mi se više pa ću sumirati: ti misliš da je ono što sam ja nazvala seksizmom u sportskom novinarstvu utemeljeno u ‘objektivnoj’ biologiji i da stoga nije seksistički već bjelodano, činjenično stanje. Zato tvoja opaska kako “ljutite feministkinje” traže seksizam tamo gdje ga nema i time oslabljuju cijeli pokret. Ne da mi se treći put objašnjavati ono što sam već rekla, ono što je i Muflona napisala: “pritom ne uviđaš da su te velike kategorije znanja, biologije i očitosti nastajale kroz povijest koja je bila (i jest) patrijarhalna. i da mi možda ne vjerujemo u njihovu objektivnost.” Ako te zbilja zanima feminizam i ako želiš naučiti ponešto novo o ‘objektivnost’ znanja, preporučam feminističku epistemologiju. Možda ćeš onda drugačije promišljati. Pozdrav!
Sit gladnome ne vjeruje.
U ovom slučaju sita osoba si ti bizi 😉
mene živcira to kaj ovaj sajt ne zna primit kritiku. halo, sama je tematika škakljiva i progresivna, kaj očekujete? da svi klimaju i tapšaju se međusobno, kak smo si super curke?
tekstovi su mi dobri, ali ne mogu preći preko toga da se ljudi ne smiju ne složiti s vama (ja se slažem, ali ŽELIM ČUTI DRUGU STRANU koja je uopće voljna čitat muf!). ne znam, po meni ovaj sajt ne bi trebao bit bložić di se CURICE međusobno tješe, nego prostor za dijalog. ako mislite mijenjat svijet i svjetinu (a ne samo međusobno si povlađivati), morate biti otvoreniji za stavove curice su biološki slabije od muškaraca
problem je što su ti stavovi (biologija, curice su slabe) toliko dominantni i rašireni da nisu nikakva kritika nego čisto vraćanje vladajućeg diskursa u prostor koji je stvoren da ga kritizira.
ali da, slažem se da se na dijalogu treba raditi!
bilo bi dobro kad se pojedini stavovi ne bi ocjenjivali po tome koliko su rasireni i dominantni, nego kad bi se u svaki pojedinacno uslo, raspravilo i argumentirano objasnilo. to sto je neki stav rasiren i dominantan nije razlog ni da ga se nekriticki prihvati (mentalitet krda), ni da ga se apriorno odbaci (intelektualni hipsteraj).
LJUTA SAM!!!
Kakvom dijalogu? Ova konkretna “rasprava” nije pitanje kritike već pokušaj da se negira seksizam istovremeno svoje motive predstavljajući kao pokušaj oštrenja oštrice feminizma. Nema tu nikakve kritike niti je odbijanje slušanja ili ulaženja u diskusiju s takvima “povlađivanje i međusobno tješenje” već se radi o pitanju postavljanja zdravih granica, nečega što za žene nije socijalno prihvatljivo. Mi moramo objašnjavati, umiljavati se i biti beskrajno strpljive, moramo “biti otvoreniji (sic) za stavove curice su biološki slabije od muškaraca”. Ne moramo. Možemo takvim stavovima i njihovim propagatorima reći da odjebu. Mislim da je i to prilično dobrodošla promjena, jedna koja bi na svjetinu možda mogla i više utjecati od iscrpljivanja beskonačnim objašnjavanjima jednog te istog (koja, kao što možete vidjeti gore, nemaju nekog efekta).
Ovdje ne govorimo o izjavi “kada se grubim mjerama mjere prosječni pokazatelji tjelesne snage, muškarci su snažniji od žena”. Ovdje govorimo o izjavi “žene su tjelesno inferiorne muškarcima”. To nije znanstvena već ideološka izjava i to jedna koja osnažuje najopakije aspekte patrijarhata. Vrijednost tijela ne odnosi se samo na veličinu mišića.
http://www.urbandictionary.com/define.php?term=concern+troll
slažem se!!
i mislila sam na dijalog općenito, diljem sajta! 😀
Ma znam, nisam na tebe ljuta, kolega-curice :kissić:
mislim da je ocito tko trolla kad se iz svega sto sam napisao cherry pick-a jedino mjesto u kojem sam zaboravio istaknuti rijec “tjelesna snaga” i onda se radi drama oko toga.
Petra, ali i ova tvoja izjava: “Ovdje govorimo o izjavi ‘žene su tjelesno inferiorne muškarcima. To nije znanstvena već ideološka izjava” isto je tako ideološka izjava. Valjda se možemo složiti da stvarnost ne postoji i da je sve ideologija (ako ne vidiš svoju poziciju kao ideološku, onda se ne možemo složiti oko ničega). Dakle po meni je stanje takvo da imaš dominantnu ideologiju (strana “Žene su slabije od muškaraca”) i marginalnu ideologiju (strana “Nisu”), pri čemu marginalna/podčinjena štaveć ideologija pokušava postati dominantna, odnosno izboriti se za sebe. A u tome “Odjebi” po meni nije rješenje.
Jedna parabola:
Žicam mamu da mi dopusti da ostanem vani dokad hoću umjesto do 1 (mama je dominantna, stav “Nema se šta vani radit cijelu noć, to je loše”; podređena strana: Bitno je da mogu ostat dokad hoću jer je to odlučujuće za moje mjesto u društvu a time i za moje ja). Kad mama kaže “Ne može, nema se šta vani radit cijelu noć, to je loše”, ako je moj odgovor “Odjebi”, mislim da je jasan rasplet situacije: Ja idem na muf tješit se sa svojim frendicama.
U ovoj vrloj paraboli Muf je meni ponekad taj koji žica od mame (zapravo, tate) “prava”, a jedini odgovor koji nudi na negativan odgovor je “Odjebi”.
Ako ti smatraš da je “objašnjavanje, umiljavanje, strpljivost i otvorenost” LOŠE jer je ŽENSKI NAČIN, i draža ti je ŠAKA ili ODJEBI kao MUŠKI način, to samo pokazuje da koliko god se trudila, ni sama ne uspijevaš izići iz patrijarhalnog/nefeminističkog kajgod načina razmišljanja.
Ako smatraš da je izjava kao “žene su slabije od muškaraca” izvan zdrave pameti, a istovremeno ne vidiš da tvoja izjava “žene nisu slabije od muškaraca” dominantnoj ideologiji (koju, štoviše, podupiru “znanost”, “razum”, “logika”) isto tako izvan zdrave pameti, onda se zatvaraš u uzak krug frendica i onemogućuješ dijalog, a time i bilo kakve konstruktivne promjene.
Da još jednom ponovim, članak je potpuno na mjestu i slažem se sa svime tamo rečenim, ali kad netko izrazi neslaganje (kao provođenje dominantne ideologije), reakcija “Odjebi” meni je samo kontraproduktivna i samoubilačka. Podsjeća me u biti na branitelje trenutno u Savskoj koji samo traže smjenu, ali za nikakav konstruktivan dijalog nisu otvoreni.
Drugim riječima, feminizam po meni ne bi trebao biti Blitzkrieg, nego partizanski odred. No možda je to pitanje temeljne ideološke preferencije (da, hoću ti reći da si Hitler).
I još jedna parabola za kraj, iz medmena, otprilike:
Sunce i vjetar kladili su se tko će prvi čovjeku skinuti kaput. Prvo je vjetar jako zapuhao, ali se od toga čovjek još čvršće uhvatio kaputa, a onda je došlo Sunce i lagano grijalo čovjeka pa je on kaput na kraju skinuo sam.
Hoću da muf bude sunce, ne vjetar.
jako lijepo napisano. pogotovo mi se svidja dio s blitzkriegom i partizanskim odredom. ako je dominantno drustvo feministice toliko istraumatiziralo da vise nemaju zivaca ni racionalnosti biti partizanski odred (sto mogu razumjeti), onda je uistinu pobjedilo, jer blitzkrieg u “odjebi” maniri stvarno nema sanse nista postici.
jedino se ne mogu sloziti oko izjave da “stvarnost ne postoji”, kao ni oko navodjenja stava “zene su slabije od muskaraca” bez dodatka “po fizickoj snazi” ili slicnog. ali u sridu pogodjena poanta bez obzira.
Smatram da feminizam nema što žicati. Smatram da feminizam ima pravo zahtijevati ravnopravnost. Mislim da parola ne bi trebala biti “dajte nam malo tog svoga” nego “vratite nam ono što ste nam uzeli”. Odnos patrijarhat-feminizam za mene nije ekvivalentan odnosu majke i djeteta. Ako imaš 30 godina i majka ti zabrani izlazak, a ti umjesto da kažeš “Odjebi” i izađeš, subote provodiš objašnjavajući mami zašto je dobro i opravdano da izađeš, na kraju samo nikad nećeš izaći van.
“Ako ti smatraš da je “objašnjavanje, umiljavanje, strpljivost i otvorenost” LOŠE jer je ŽENSKI NAČIN, i draža ti je ŠAKA ili ODJEBI kao MUŠKI način, to samo pokazuje da koliko god se trudila, ni sama ne uspijevaš izići iz patrijarhalnog/nefeminističkog kajgod načina razmišljanja.”
Ovo je nešto što učitavaš u moj komentar. Ja sam se zalagala za postavljanje granica. To nije muški niti ženski, već po mom mišljenju psihološki zdrav način. Mislim da je iz mog komentara jasno da ne smatram strpljenje ni sklonost objašnjavanju inherentno ženskim niti lošim osobinama.
“Ako smatraš da je izjava kao “žene su slabije od muškaraca” izvan zdrave pameti, a istovremeno ne vidiš da tvoja izjava “žene nisu slabije od muškaraca” dominantnoj ideologiji (koju, štoviše, podupiru “znanost”, “razum”, “logika”) isto tako izvan zdrave pameti, onda se zatvaraš u uzak krug frendica i onemogućuješ dijalog, a time i bilo kakve konstruktivne promjene.”
Znanost, razum i logika podupiru tezu da su žene slabije od muškaraca? Molim?
Dijalog je pokrenut. Članak je napisan. Biziju se odgovorilo na komentare. Enough is enough.
“Podsjeća me u biti na branitelje trenutno u Savskoj koji samo traže smjenu, ali za nikakav konstruktivan dijalog nisu otvoreni.”
Ja mislim da je muf uglavnom otvoren za konstruktivan dijalog (neke autorice više, neke manje), dok je bizi trol. S trolovima nema dijaloga. Oni nikad neće promijeniti mišljenje. Apsolutno sam za strpljenje s ljudima koji pokazuju ikakve naznake da ih neka tema stvarno zanima, međutim, on nije jedan od njih. Apsolutno stojim iza toga da je takvima najbolje uručiti odjeb.
Zahtijevati od potlačene skupine više razumijevanja i strpljivosti prema tlačiteljskoj skupini nego što se od tlačiteljske zahtijeva prema potlačenoj samo je nastavak tog istog tlačenja. Nikakav napredak.
a ja se pitam gdje vi živite i jeste li ikad vidjeli curice u sportu? dakle, one su jednake dječacima. kasnije muškarci postaju u sportu superiorniji od žena i ne mogu tvrditi kako nije do biologije. ali u dječjoj dobi nema razlike, dapače zrelije su i inteligentnije, te koriste to i u sportu.