Sretne smo što Ena Jurov, nakon ilustriranja priče “Otok” Sane Perić, ponovno crta za Muf! Uživajte!
napisale smo
Angelizacija puka
Suvremena hrvatska filmografija ne oskudijeva lošim scenarijima, zagušenim dvodimenzionalnim likovima koji izgovaraju trivijalne, usiljene i artificijelne dijaloge. Odsustvo bilo kakve dramaturške koherencije također nije previše začudno. A nisu joj strane ni tehničke traljavosti – loša montaža zvuka ili svjetla. U tom smislu, najnoviji dugometražni filmski uradak Anđela Jurkasa, naslovljen super-cool-i-urbano Fuck Off I Love You, ne predstavlja poseban eksces. Zlobno bi pero moglo napisati da je prema gore navedenim parametrima Jurkasovo novo čedo savršen reprezentant svega najgoreg u domaćem filmu. I ne bi puno omašilo, ako je vjerovati i kompetentnim sudovima.
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Priručnici za roditelje vrsta su savjetodavne literature koja dijeli mnoge karakteristike s ostalim oblicima tekstova kojima je primarna funkcija poticanje „rada na sebi“, odnosno poboljšanje ili usavršavanje određenog aspekta osobnog ili profesionalnog života. Svrstavanje roditeljskih priručnika u nišu self-help literature vidljivo je i iz konkretnog pozicioniranja navedenih naslova na policama knjižnica, na kojima prostor dijele sa savjetodavnim priručnicima usmjerenima na postizanje ciljeva na drugim životnim poljima, poput romantičnih i bračnih odnosa, profesionalnog napretka te „rada na sebi“ u širem smislu.
Vještice, očito
U jednom od mojih omiljenih filmova iz najranijeg djetinjstva, Čarobnjaku iz Oza, ružičasta, svjetlucava vještica Glinda uči Dorothy i sve male gledatelj(ic)e: „Samo su zle vještice ružne.“ Glindu i njoj slične na hrvatskom čak i ne opisujemo kao dobre vještice, već kao dobre vile. Opća mjesta vještičarenja ujedno su opća mjesta „ružnoga“, a ona su pak istovjetna s općim mjestima iskvarenosti. Ukratko, ako ste zle, onda ste ružne; ako ste ružne, onda ste zle.
Stoga mi se ove Noći vještica pridružite u slavljenju prekrasnih, kompleksnih vještica koje znaju da je najsnažnija magija potrebna za razbijanje upravo bezjačkih mitova.
Ja, ja i ja u Muzeju suvremene umjetnosti
Kako sam ja, 35-godišnjakinja, provela 2 sata u Muzeju suvremene umjetnosti jer dan nema 35 sati, a i Muzej suvremene umjetnosti utorkom radi od 11 do 18h
Frendica je na društvenoj mreži šerala tekst Ane Jakšić, Kako sam ja, 24-godišnjakinja, provela 24 sata u Muzeju savremene umetnosti. Po komentarima sam vidjela da ljudima nije najbolje sjeo. Mislim da je lead bio presudan: Nije bilo lako. Život je težak, ali zamislite samo kakva je onda suvremena umjetnost kad autorici nije bilo lako u muzeju ostati 24 sata, a mlada je i očito spremna da pati. Ne za umjetnost, naravno, to samo budale rade, već za tekst koji će Vice objaviti nelektoriran i popratiti ga profi fotografijama, da ljudi kojima nije lako čitati makar vide slike.
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Često se hvalim kako sam gledala najbolju verziju prve sezone Pravog detektiva (HBO, 2014– ), serije koju su prije nekoliko godina kritičari prozvali sjajnim primjerom tzv. autorske televizije. Kritičari i publika uglavnom su je veličali – što je djelomično opravdano jer je serija započela mnogo ambicioznije od ostalih američkih (mini)serija; hvaljeni filmski redatelj Cary Joji Fukunaga i njezin kreator, scenarist Nic Pizzolatto, osmislili su je kao vizualno dojmljiv fantastični krimić u osam dijelova, čijom nelinearno strukturiranom radnjom dominira detektiv zavodljivog ničeanskog habitusa. Nažalost, nakon nekoliko epizoda početni zamah pokazao se lažnim – umjesto originalnog i snažnog raspleta, posljednju četvrtinu serije Pizzolatto je odlučio zaokružiti prožvakanim formulama u tradiciji tzv. južnjačke gotičke fikcije, koju se prethodno doimalo da subvertira.
